Računa se da se danas između 23 i 25 posto duhanske konzumacije odvija kroz opskrbu na sivom tržištu ili pak odlaske u BiH, bilo po cigarete ili rezani duhan na koji prelazi sve više pušača.

A to je naročito zona u kojoj je šverc jako raširen. Prema podacima HUP-a od prije godinu dana, samo na potrošnji oko 1000 tona rezanog duhana na koji nije plaćen porez, državni proračun godišnje gubi 750 milijuna kuna, tako da je trenutačni procijenjeni gubitak države gotovo milijardu kuna – pisao je Poslovni dnevnik još prije dvije godine. Snalažljivost i umjetnost naših građana u preživljavanju razvidna je već godinama od duhana do goriva. Njihova nabava s druge strane granice samo je jedan od načina da se kućni budžet koliko-toliko poboljša, a to svakako ne ide na ruku tvrtkama koje legalno posluju i zapošljavaju u Hrvatskoj.

Neodrživi gubici
S druge strane, godinama se vrte prijedlozi vezani uz snažnije oporezivanje duhanskih i alkoholnih proizvoda koji bi onda vodili prema smanjenju njihove konzumacije, bez da se jasno naglašava kako smanjenje konzumacije ne bi bilo toliko veliko koliko bi rastao poticaj crnom tržištu. I eto u taj ciklički, ali pomalo i licemjerni poziv na snažnije oporezivanje alkohola i duhana pod krinkom brige o zdravlju ulovio se i aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić. Jasno, nitko nije za povećanje ovisnosti o duhanu ili alkoholu među mladima, niti išta slično.

Ali prevencije već postoje od zabrane prodaje mlađima od 18 godina do raznih edukativnih kampanja koje bi trebale kod mladih osvijestiti sve aspekte štetnosti alkohola i duhana te pridonijeti blagodati zdravstvenog sustava koji će manje trošiti na njihovo liječenje. Hrvatsko zdravstvo neće spasiti nikakvo podizanje poreza na bilo koju robu bez obzira bila ona izravno štetna i ovisnička poput duhana ili alkohola, ili neizravno poput masne i nezdrave hrane. Porezi će samo poslužiti krpanju proračunskih rupa koje je stvorio neučinkovit i loše postavljen sustav s kojim se niti jedna politička garnitura do sada nije željele ili nije mogla ozbiljno pozabaviti.

Čini se da ministar Kujundžić polako ali sigurno polovi u smjeru svih svojih prethodnika i s ciljem očuvanja sustava, koji osim što generira neodržive gubitke istovremeno gubi i radnu snagu, te razmišlja o podizanju poreza. Dok se ne vidi snažnija inicijativa za reformu zdravstvenog sustava koja bi jasno ukazala na sve što ne valja i ponudila jasne mjere kojim će se stvari promijeniti, nema tog poreza koji će nekome omogućiti magnetnu rezonancu ili neku drugu pretragu u roku tjedan, a ne godinu dana.

Obična operacija mrene čeka se između šest i osam mjeseci i bilo bi odlično da nam Kujundžić objasni na koji način će točno povećanje poreza na alkohol i duhan ubrzati liste čekanja kod ljudi koji žele ukloniti mrenu s očiju. Kujundžić bi mogao ovim zazivanjem viših poreza propustiti jedinstvenu priliku da bude reformator sustav koji generira oko osam milijardi kuna dugovanja i svako malo snižava kvalitetu usluge.

Problem nije politički
Na ministru je da odluči hoće li se utopiti u mnoštvo svojih prethodnika koji su vukli slične poteze ili će biti onaj koji će ostaviti traga. Ostaje dojam da problem nije politički, jer kako se čini u krhkoj koalicijskoj većini, koje je i ministar svojim jednim saborskim mjestom dio, može se povući i neke hrabrije poteze, ali mora se znati i željeti. Ti potezi nisu podizanje poreza već koliko god to otrcano zvučalo hrabre reforme koje se neće dopasti svima – posebice sustavu koji je ogrezao u svojoj učmalosti. Pitanje je želi li netko biti reformator ili inkasator – na to morati odgovoriti ministra Kujundžić sam.