Hrvatski startupi počeli su se vraćati u Hrvatsku. Već znam za dva koja su odlučila svoja sjedišta premjestiti u Zagreb. Jedan je to učinio preselivši ga iz jednog od glavnih gradova u Uniji, a drugi iz SAD-a.  Oba su me zamolila da im ne navodim imena, jer iako je Vlada potpisivanjem ugovora s Europskim investicijskim fondom (EIF) i Fil Rouge Capitalom dala prvi konkretan poticaj razvoju domaće startup scene, ministar financija Zdravko Marić kao i njegovo ministarstvo, skupa s Poreznom upravom, još nisu promijenili ni dlaku ni ćud pa naši startupaši ne žele objavom svojih imena izazvati interes sakupljača harača.

Potpuno ih razumijem. Dva hrvatska startupa koja su se vratila, a treba im dodati i još jedan primjer, Nocturiglow, koji signalizira da se u Hrvatsku mogu vratiti i milenijci ako im se da mogućnost da ovdje pokrenu svoj posao, sve se to ne događa slučajno. Svi se oni vraćaju, jer je Hrvatska u četvrtak po prvi put od osamostaljenja dobila pravi hrvatski VC fond. Svi se oni pripremaju da od tog fonda povuku sredstva za vlastiti razvoj.

Prekretnica za gospodarstvo
Startup fond, koji će voditi Fil Rouge Capital, prekretnica je za hrvatsko poduzetništvo i budućnost domaćeg gospodarstva. Prvo je značajan zbog uvjeta koji je postavio EIF. Naime, Fil Rouge Capital sredstva će moći ulagati isključivo u tvrtke (startupe i druge manje i srednje poduzetnike) koji imaju sjedište registrirano u Hrvatskoj.  Dakle, neće moći poput SC Venturesa ulagati u hrvatske startupe tako da investiciju injektira u njihovu poslovnu jedinicu registriranu u inozemstvu.

Neće moći ni poput jedne od zadnjih investicija hrvatskih poslovnih anđela okupljenih u CRANE-u uložiti u hrvatski startup koji ima sjedište u Londonu. Sjedište startupa će morati biti u Hrvatskoj. To, inače, nije ništa neobično.

Takva su pravila u Finskoj, SAD-u i drugim državama gdje su tamošnje vlade odlučile dio javnog novca usmjeriti u startupe. Povrat uloženog država tako ne ostvaruje samo kroz lokalno zapošljavanje i plaće, kao što je to bilo pravilo kod nas do sada, već i kroz to što tvrtke koje tako dobiju novac moraju imati sjedište u matičnim zemljama i tamo plaćati i sve ostale poreze. Upravo je stoga ironično koliko se Ministarstvo financija i Porezna uprava kilavo drže po pitanju startupa.

Ured će biti u Hrvatskoj
Drugi razlog zbog kojeg je dolazak prvog pravog VC fonda značajan za domaće gospodarstvo je taj što će on imati ured u Hrvatskoj. Neslužbeno sam doznao da Fil Rouge Capital već ima ured u coworkingu Algebra Laba u Ilici u Zagrebu. Do sada niti jedan startup fond nije imao bazu operacija ni u Zagrebu ni u Hrvatskoj. To je iznimno važno, jer VC fondovi, kao i drugi investitori, ulažu isključivo tamo gdje im je baza operacija s obzirom na to da u slučaju sporova traže zaštitu na lokalnom sudu.

Usto, tamo gdje je VC baza operacija, on oko sebe razvija i ekosustav. Koristi pravne i poslovne stručnjake, podupire poslovne inkubatore i akceleratore te širi znanje, a sve su to presudno važni elementi za razvoj mladih, inovativnih, izvozno orijentiranih tvrtki koja razvijaju biznis temeljen na intelektualnom kapitalu. Treći razlog je veličina fonda. Fil Rouge Capital imat će na raspolaganju oko 42 milijuna eura ili više od četvrt milijarde kuna.

Bilo je u Hrvatskoj jako dobrih startup inicijativa. CRANE se kontinuirano trudi da afirmira domaće poslovne anđele i prikupi sredstva za domaće startupe. No, iznosi su skromni. Ukupno su od osnutka uložili oko 40 milijuna kuna. SC Ventures se također trudio. On je na raspolaganju imao kudikamo veći iznos za ulaganja, ali je se broj hrvatskih startupa koji su dobili priliku da prime investiciju od njih svodi više-manje na prste jedne ruke.

Kao u Londonu ili Beču
Fil Rouge Capital bi u iduće četiri godine trebao uložiti u gotovo 300 startupa u Hrvatskoj. To znači da će teoretski raditi po barem jednu investiciju tjedno. I to će biti prilike koje će dobiti startupi u najranijoj fazi razvoja, znači oni koji će ići na ulog od 10.000 eura ili pak oni koji će tražiti do 50.000 eura investicije. Usto se računa da će financirati dvoznamenkasti broj hrvatskih startupa, odnosno startupa sa sjedištem u Hrvatskoj, koji će tražiti od 500.000 do 3 milijuna eura investicije.

Takvo "špricanje" novca po biznisima, i to onima koji žele mijenjati svijet, a ne si srediti posao u javnoj nabavi, Hrvatska nije vidjela nikada. A to je nešto što je u Londonu, Berlinu pa čak i Beču nešto potpuno uobičajeno. Zato je dobro što su se hrvatski startupi odlučili na povratak u Hrvatsku. Hoće li tu biti i figa u džepu, svakako da hoće. No, u startup svijetu nije važno što radi jedan, važna je igra velikih brojki, važna je masa.

Vladi pak treba odati priznanje da je ni kriva, ni dužna, a još manje svjesna, uspjela jednim potpisom stvoriti dosad najbolju mjeru za sprečavanje iseljavanja i prvu fundamentalnu klicu za transformaciju hrvatskog gospodarstva. Kamo sreće da nove generacije hrvatskih startupa u njihovom rastu podrže veće hrvatske tvrtke kupujući njihove proizvode i surađujući s njima, a da mirovinski fondovi dio svog novca napokon usmjere u pomlađivanje i razvoj domaćeg gospodarstva. Da umjesto demagoškog ovdje napokon vidimo i malo praktičnog razvoja.