Europa mora odlučiti. Može stajati po strani dok se nacionalizam i autoritarizam šire iz Sjedinjenih Američkih Država (uslijed pristupa koji je usvojio Donald Trump, pod parolom "Amerika prva") do Kine (koja se kreće od jednostranačkog sustava do režima jednog vođe).

Ili može dovesti do ponovnog uzleta demokratskih vrijednosti i međunarodne suradnje, u vremenu u kojem brze promjene potaknute tehnologijom iziskuju političke, ekonomske i društvene reforme velikih razmjera.

Populizam i dezintegracija
Neki smatraju uspon populizma – uglavnom desnog populizma – u Europskoj uniji znakom njene moguće dezintegracije te naznakom da se ona nalazi daleko od igranja vodeće uloge.  No, situacija EU znatno je složenija od one koju prikazuju pesimisti – i nije ni približno tako turobna. Posebno istraživanje Eurobarometra br. 467, provedeno prošle jeseni, pokazalo je da 75% ispitanika ima pozitivnu predodžbu o EU. Iako većina ispitanika smatra da će životi njihove djece biti teži od njihovih vlastitih, dvije trećine njih vjeruje da EU pruža određenu količinu nade europskoj mladeži, što predstavlja povećanje od 6% u odnosu na rezultate iz 2016. godine. 

Čini se da se mladi ljudi slažu s time. Udio mlađih ispitanika (u dobi između 15 i 39 godina starosti) koji imaju pozitivnu predodžbu o EU osobito je visok. Također, unatoč bojaznima o "demokratskom deficitu" u EU,  čini se da ta dobna skupina cijeni potencijal za političko sudjelovanje.Nada u budućnost EU potaknuta je prošlog svibnja uslijed izborne pobjede francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Ako on može osigurati suradnju s Njemačkom vezano uz svoj plan za reformu Europske unije, izgledi EU bit će dodatno osnaženi.

Dok federalni izbori provedeni u Njemačkoj prošlog rujna nisu doveli do tako uvjerljivog pro-EU rezultata, krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku trenutno je najveća opozicijska stranka, s gotovo 13% glasova, no glavne umjerene stranke ipak su odnijele pobjedu, osvojivši više od 60% glasova.  Nova njemačka koalicijska vlada barem je u tolikoj mjeri proeuropska kao i ona koja joj je prethodila, a snažnija Europa mogla bi biti primjereno nasljeđe za kancelarku Angelu Merkel.

Macronovi prijedlozi
Nedavno su održani izbori u Italiji na kojima su antiimigrantska stranka Liga (biračka baza na sjeveru) i populistički pokret Pet zvijezda koji se priklanja ljevici (podrška koncentrirana na jugu) zajedno osvojili preko 50% glasova, što je u još većoj mjeri zabrinjavajuće. Međutim, obzirom na antagonizam između te dvije stranke, izgledno je da će trajnija vladajuća koalicija uključiti proeuropsku Demokratsku stranku. 

Naposljetku, nije izgledno da će prepreke koje Italija sa svojim prezaduženim gospodarstvom predstavlja većim europskim integracijama biti nepremostive, ako Francuska i Njemačka provedu odlučno vodstvo. Naravno, Brexit neće biti lak za Europu. No, sve u svemu, više ne izgleda da je Europa kontinent u krizi. Čak i u Grčkoj, koja je ponovno uspostavila rast BDP-a, većina ispitanika trenutno podržava EU. U tom kontekstu, EU bi mogla biti suočena s dvije povezane prilike. Iznutra, ona može usvojiti reforme koje potiču institucionalnu učinkovitost i promiču integracije. Izvana, može se snažno zauzeti za međunarodnu suradnju, ljudska prava i otvoreno društvo. Europa mora postići napredak po pitanju prve prilike ako misli iskoristiti drugu, a to znači jačanje eurozone. 

Vezano uz to, Macron je već ponudio dvosmislene prijedloge: prijedlog da eurozona ima svoj vlastiti proračun i zajedničkog ministra financija na razini eurozone, koji će biti odgovoran za njega Parlamentu eurozone. Prije formiranja nove njemačke koalicijske vlade, oformljena je francusko-njemačka radna grupa za razmatranje Macronovih prijedloga. Sada ćemo saznati do kuda je Njemačka spremna ići i u kojoj je mjeri voljna pružiti podršku koheziji eurozone. S kratkoročnog se aspekta čini nevjerojatnim da će nova vlada podržati Macronove prijedloge u njihovom trenutnom obliku.

No, mogla bi podržati kompletiranje bankarske unije i nekog mehanizma za veću koordinaciju ekonomskih politika eurozone. S dugoročnog aspekta, neke od Macronovih reformi trebale bi biti moguće, osobito ako su zemljama eurozone dopušteni pomaci prema naprijed bez jednoglasnog odobrenja od strane svih 27 zemalja članica EU. Takve promjene – zajedno s većom vojnom suradnjom te suradnjom obavještajnih službi – prožet će europski projekt novom dinamikom, potičući veći entuzijazam, a da ne spominjemo veći osjećaj sigurnosti među građanima Europe. 

Kriza liberalnog sustava
Integriranija i sigurnija EU bila bi dobro pozicionirana za učinkovitiju vlastitu afirmaciju na međunarodnoj pozornici. Uslijed činjenice da se jedinstveno europsko tržište još uvijek može pohvaliti većim BDP-om nego Kina ili SAD, EU može postupati poput trećeg "pola" u novom svjetskom poretku. Njen model ekonomske otvorenosti, socijalne kohezije i snažnih institucija može pružiti alternativu izolacionističkim i nacionalističkim sklonostima koje predstavljaju prijetnju globalnoj suradnji. I da ne bude zabune: u područjima kao što je trgovina, klimatske promjene, regulativa financijskog sektora, politika tržišnog natjecanja i kibernetička sigurnost, međunarodna suradnja i nadalje ostaje od ključne važnosti.

Ona će postati prijeko potrebna dok napredak po pitanju umjetne inteligencije i biotehnologije postavlja teška pitanja kojima se može učinkovito pozabaviti samo na međunarodnoj razini. Liberalan svjetski poredak proizašao iz ruševina Drugog svjetskog rata upravo je suočen sa svojim do sada najtežim testom.  Moramo ponovno potvrditi važnost internacionalizma, otvorenosti i demokracije u ovom novom digitalnom dobu, usporedno s prilagođavanjem naših politika i pravila novim stvarnostima. Europa, sa svojim jedinstvenim iskustvom stvaranja demokratskog modela upravljanja na nadnacionalnoj razini trebala bi biti predvodnicom.

Koautorica teksta Caroline Conroy je istraživačka analitičarka na Institutu Brookings

© Project Syndicate, 2018.