Znate li da se iz stope preživljavanja poduzeća nakon prve godine moglo još 2012. s dobrom dozom sigurnosti, a do 2014. godine i s gotovo potpunom sigurnosti, utvrditi da su tvrtke koje se bave računalnim programiranjem u uzletu?! U 2010. godini prvu je godinu poslovanja preživjelo 82 posto tvrtki koje su se bavile računalnim programiranjem u Hrvatskoj. Njih 18 posto je propalo. U 2011. postotak uspješnih porastao je na 85 posto. Godinu kasnije na 91 posto, pa opet 91 posto, da bi u 2014. prvu godinu preživljavalo 93 posto novih tvrtki koje se bave računalnim programiranjem.

Kad se tome doda podatak o tome koliko se takvih tvrtki otvorilo 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. onda je jasno ne samo to da je tim tvrtkama išlo dobro već i da ih je brojčano sve više.

Pitate li se zašto sam stao s podatkom iz 2014.? Zašto nisam nastavio sve do prvog tromjesečja 2018. ili barem do 2017.? To je zato što tih podataka nema ili ih Državni zavod za statistiku (DZS) nije objavio. Moje iskustvo je da DZS u posljednjih nekoliko godine nije objavio more podataka. Zapravo, cijeli jedan ocean.

IT bez osnovnih podataka

Statistički podaci mogu dati pravu sliku o onome što se događa u Hrvatskoj. No, objektivno, kome to u DZS-u treba?! Baš takav stav u tom uredu potaknuo me na ovaj komentar. Pročitao sam izjave koje dolaze iz DZS-a o tome kako su u posljednje vrijeme značajno napredovali.

Navodno su se interno reorganizirani i time postali učinkovitiji, smanjili pritisak na poduzetnike u prikupljanju statističkih podataka, čak su i informacije koje su skupili počeli objavljivati na javnosti jasniji način. Možda je nešto od toga i istina, ali sve su to mahom sporedne stvari. Suštinski se, naime, barem iz moje perspektive, nisu poboljšali.

Osobno najčešće tražim podatke o startupima. Oni zapravo oslikavaju koliko je zdravo gospodarstvo. No, osim ako ne uzmete Narodne novine i revno ne brojite koje su se nove tvrtke otvorile i za što su se registrirale, teško ćete doći do podatke o tome koliko se startupa osniva u Hrvatskoj.

Baš taj podatak zapravo nemamo. Možete pitati udruge, tvrtke, inkubatore, akceleratore, VC fondove, privatne ulagače, ministarstvo, ukratko koga god želite, ali koliko u Hrvatskoj ima startupa, koliko ih se osnovalo po kojem kvartalu i slične statističke podatke ne možete naći nigdje.

Imamo podatak koliko se djece rodi u Hrvatskoj, ali nemamo podatak koliko se tvrtki osniva u Hrvatskoj. A kako vidimo od 2014. godine naovamo čak nemamo ni podatak koliko od tih novoosnovanih tvrtki umire od prve do pete godine rada. Čitam opet o tome kako je DZS značajno napredovao, kako su poduzetnike olakšali od dostave statističkih podataka i kako nam sad daju jasniju sliku stanja – i pitam se, kome je tu išta jasnije?! Poduzetnicima primjerice, svakako nije!

Političke smjernice statistici

Uzmimo za primjer IT. To nam je kao važna industrija. Startupi su prilika za zapošljavanje mladih. Izvoz je važan za gospodarski uspjeh. No, osnovnih statističkih podataka o tome koliko se startupa osniva DZS nema!

Ne moramo se ograničiti samo na IT, možemo gledati i šire. Nema takvih podataka ni za druge industrije. DZS ne zna ni koliko izvozimo IT-a. Možemo ići još šire. Možda niste čuli, ali trenutno je gospodarski goruće pitanje iseljavanje radnika i općenito iseljavanje. DZS podatke u svojoj aplikaciji pod “Doseljeno i odseljeno stanovništvo po gradovima/općinama” nudi od 2011. do 2016. godine. Da, 2017. nema! Očigledno, za njih je to manje važna tema kad je ni do svibnja nisu stigli ažurirati.

Ne mislim da je za to kriv DZS. Njemu to nije politički oportuno. Pogledajte samo kako Vlada drhti na spomen pada industrijske proizvodnje, a što bi tek radila da broj odseljenih u 2017. godini ispadne rekordan?! Ili da raste broj iseljenih obitelji s djecom?

Zato je očekivano da državne statistike prate političke smjernice i da neke podatke ne možemo dobiti pravovremeno.

Međutim, problem je što DZS neke podatke, posebno o hrvatskom gospodarstvu, redovito ne objavljuje (a možda ni ne skuplja) uopće! Kao rezultat moguće je da imamo industrijsku, kao i strategiju pametne specijalizacije, ali ne i jednostavno i jasno prikazane statističke pokazatelje na DZS-u koji bi nam ukazivali kako se one provode i koliko su stvarno učinkovite u praksi.

Bez digitalne transformacije

Za početak bi bilo dovoljno da DZS prihvati činjenicu da živimo u sistemu u kojem se tvrtke rađaju, žive i umiru. Neke se možda useljavaju, a neke sasvim sigurno iseljavaju.

Neki poduzetnički projekti su jako mali. Recimo, nema statističkih pokazatelja o mikropoduzetnicima ili freelancerima, odnosno građanima koji nisu otvorili obrt ili tvrtku, a bave se nekim poslom.

Pa ne postoje u Hrvatskoj samo velike tvrtke! Štoviše, velike su tvrtke mahom ili u državnom ili stranom vlasništvu pa pravu poduzetnost građana Hrvatske zapravo oslikavaju pokazatelji o mikro, malim i srednjim poduzetnicima.

Bilo bi blagotvorno za gospodarstvo da detaljnije, jasnije i redovitije možemo saznati koliko ih ima i kakva je dinamika među njima. S obzirom na proklamiranu Vladinu gospodarsku politiku usmjerenu izvozu bilo bi dobro i da nam je statistika izvoza kvalitetnija.

Želite li znati koliko se izvozi brodova, to možete saznati, jer smo brojanje toga – naslijedili. No, probajte u dokumentu “Kratkoročni pokazatelji industrije u 2016.” pronaći softver ili računalni program! Nema ga. On prema DZS-u valjda ni nije izvozni proizvod, iako ga je u 2016. godini, prema podacima CISEx-a, Hrvatska izvezla u vrijednosti 2,41 milijardu kuna?!

Nisu to jedini statistički pokazatelji koji nedostaju. Nedostaje cijeli ocean sličnih informacija, a svima im je zajedničko da bi opisivale “novo”, a ne postojeće, “staro” gospodarstvo.

Zato iz moje perspektive ne samo da se DZS nije unaprijedio već nije ni započeo istinsku digitalnu transformaciju, onu koja je usmjerena na njegove prave korisnike: građane i poduzetnike. Dakako, ako DZS-u to dopusti politika.v