Iako američki predsjednik Donald Trump obično zauzme većinu novinskih naslova, on baš i nije globalna iznimka. Populistički autokrati uživaju u zapanjujućem usponu na vlast u zemljama diljem svijeta, a taj trend nigdje nije izraženiji nego u Latinskoj Americi nakon izbora lijevo orijentiranog meksičkog predsjednika, Andrésa Manuela Lópeza Obradora (AMLO) i brazilskog krajnje desnog predsjednika Jaira Bolsonara.

Amerikanci se s pravom žale na Trumpove autokratske sklonosti, ali, kako bi ih podsjetio bivši čileanski ministar financija  Andrés Velasco, Trump je tek početnik u usporedbi s latinoameričkim populistima. To zasigurno ne znači da će meksičko i brazilsko gospodarstvo dijeliti istu sudbinu s Venezuelom pod Hugom Chávezom i njegovim trenutačnim moćnikom, Nicolásom Madurom. Chávez i Maduro uspjeli su se domoći najbogatije latinoameričke zemlje – u kojoj se nalazi jedna četvrtina dokazanih svjetskih rezervi nafte – i pretvoriti je u beznadežan slučaj s inflacijom preko 1,000.000% i stopom siromaštva koja premašuje 90%. 

Ne može protiv korupcije
Neprilike Venezuele nisu u tolikoj mjeri uzrokovane gospodarskim sankcijama Trumpovog razdoblja koliko njenim vlastitim populističkim vođama. Ta zemlja ide silaznom putanjom već godinama, pri čemu je pad njenih socijalnih i ekonomskih pokazatelja uvelike prethodio Trumpovoj administraciji. López Obrador AMLO, poput karizmatičnog Cháveza prije dva desetljeća, iznenada je i odlučno prošle godine preuzeo dužnost s obećanjem da će poboljšati život običnim ljudima.

Jedna od njegovih prvih službenih radnji bila je prekidanje izgradnje očajnički potrebne nove zračne luke u Mexico Cityju, iako je 30% tog projekta već bilo završeno, s izlikom da su zračni prijevoznici namijenjeni bogatašima. Tada je pokrenuo projekt nove zračne luke na nepraktičnoj udaljenijoj planinskoj lokaciji, na kojoj ima još manju šansu da bude završen. Iako je AMLO vodio kampanju s obećanjem da će prekinuti korupciju, njegova vlada izbjegava konkurentni natječajni postupak u preko 70% ugovora koje je dodijelila.

Poput Trumpa, on odbacuje medijske kritičare kao "lažne vijesti" i upozorava reportere na "dobro ponašanje" ili "znate što će vam se dogoditi". Međutim, globalne investitore ohrabruje činjenica da je AMLO ostavio središnju banku na miru, barem do sada. Promatrajući Trumpa kako okreće venezuelansku tragediju u svoju političku korist, vanjskim promatračima koji bi mogli suosjećati s AMLO-vim socijalističkim ambicijama bilo bi mudro da budu oprezni.  I dok AMLO predstavlja prijetnju za drugo najveće latinoameričko gospodarstvo, Bolsonaro ugrožava najveće latinoameričko gospodarstvo.

Prema tužnoj staroj poslovici, Brazil, sa svojim obilnim prirodnim resursima i talentiranim ljudima, "zemlja je budućnosti – i uvijek će to biti".  Njen novi predsjednik, bivši vojni zapovjednik koji želi naoružati puk i sravniti sa zemljom velike površine Amazone (što bi značajno ubrzalo globalno zatopljenje), postao je uzrokom prosvjeda studenata, okolištaraca i aktivista za prava homoseksualaca. Očekujući prosvjede ogromnih razmjera, nedavno je otkazao put u New York nakon što je primio zajedljive kritike od njegovog gradonačelnika, Billa de Blasio.

Stvari nisu puno bolje niti kod kuće. Postotak odobravanja Bolsonara prepolovio se od kada je preuzeo dužnost početkom godine. Rani skandali ukazuju na to da on zasigurno neće moći raščistiti endemsku korupciju koja djeluje pogubno po upravljanje Brazilom, a kamoli pokazati vještine za izgradnju koalicije koja je potrebna za provedbu ambicioznog programa ekonomske reforme njegove vlade.  Da stvari budu još gore, Argentina, treće po veličini latinoameričko gospodarstvo, trenutačno je suočena s izgledima povratka na korumpiranu autokratsku socijalističku vladavinu nakon predsjedničkih izbora sljedećeg listopada. 

Krah deviznog tečaja
Trenutačni predsjednik te zemlje, Mauricio Macri, preuzeo je dužnost 2015. godine, obećavši povratak na ekonomsku razboritost nakon što su bivši predsjednik Nestor Kirchner i njegova nasljednica/supruga Cristina Fernández de Kirchner, potratili dobrobiti procvata izvoza poljoprivrednih proizvoda u ranim 2000-ima. Ipak Macri, koji je naslijedio izuzetno tešku situaciju, prije svega veliki proračunski deficit i ograničenu sposobnost zaduživanja, također je napravio nekoliko ključnih pogrešaka.

Kako bi snizio inflaciju, koja je vjerojatno dosegnula oko 30%, Macrijeva vlada pokušala je usporiti stopu rasta novca i pronaći alternativne izvore financiranja. Međutim, dužnosnici su izabrali pouzdati se u kratkoročno zaduživanje u stranoj valuti – dolarima (klasična pogreška), pa se Argentina uskoro našla u poziciji u kojoj nije mogla otplatiti svoje dugove. U ovom trenutku došlo je do kraha deviznog tečaja, inflacija je u porastu preko 50%, a Kirchnerova stranka spremna je za ponovno preuzimanje vlasti.

Kada bi svi autokratski vođe bili jednako kompetentni kao što je bio pokojni Lee Kuan Yew, osnivač Singapura, nedavni politički događaji u obje Amerike možda ne bi bili toliko zabrinjavajući. Na žalost, to nije tako, osobito što se tiče populista u Meksiku, Brazilu i Argentini. Kako sada stoje stvari, čini se da će Latinska Amerika ostati regija budućnosti unedogled.

© Project Syndicate, 2019.