Državno poljoprivredno zemljište moglo je Hrvatsku u kratkom roku (20-tak godina) učiniti gospodarski snažnom.

Naravno, da se mijenjanjem političkih garnitura nisu rješavali partikularni interesi pojedinih politika i pojedinaca (land grabbing) odozgo prema dolje i obrnuto. Zakonski nered koji je vladao i vlada, a bez strateške podloge, množen prečestim promjenama, državnu zemlju je odvojio od istinskih poljoprivrednika. Pojednostavljeno i životno, ona je, uopćeno rečeno, nedostupna onome tko ju treba i voli, a dostupna svima drugima. Takva nam neće vraćati plodom.Bez strategije prema njoj i njezinom korištenju već se gotovo dva desetljeća gubi prostor, vrijeme, energija, uzgoj i proizvodi, blago i ljudi, životna snaga i krepkost Hrvatske. Hrvatska osiromašuje.

Zbog očite sporosti rješavanja problematike državnog poljoprivrednog zemljišta (sve kompliciranijeg načina njegove raspodjele) prijeti gubitak kakve-takve kontrole nad zemljištem u trenutku kada se završi moratorij na kupnju ili drugi oblik korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta, od strane stranih ulagača. A vrijeme teče. U tom vremenskom i koncepcijskom rascjepu izgubiti će domicilno stanovništvo, a time i ukupno hrvatsko gospodarstvo u dubini prostora u kojem se prirodno treba odvijati.Kako nas je, promašeni bazni pristup prema, između ostalog, najboljim površinama državnog poljoprivrednog zemljišta, dodijeljenog uglavnom malom broju korisnika (neravnomjerno raspodijeljena državna bogatstva) doveo do negativnih prehrambenih bilanci (prehrambene ovisnosti ili, narodski rečeno, gladi, a dijelom ostavio i bez posla, veliki broj ljudi), te nam nedavno objavljeni podaci o površinama državnog poljoprivrednog zemljišta ne znače pretjerano puno. Osim, što je dobro imati kakvu takvu bazu, jer administracija treba opravdati svoju svrhu. Hvala im!Dakle u 2014. godini imamo novu bazu i komentar visokog državnog službenika: "Bolje ikad nego nikad".

Taj lakonski odgovor ocrtava lakoću kojom administracija i birokracija već gotovo 20-tak godina donose odluke o poljoprivrednom zemljištu. Naravno, uglavnom zaobilazeći u istom razdoblju seljake, poljoprivrednike, obiteljska poljoprivredna gospodarstava, ono malih ili srednjih poduzetnika, nositelja života u seoskom prostoru, dakle one koji žive ili su još ostali živjeti ondje gdje zemlja život znači. Ne samo njima već i zajednici. Iako su, terminološki, obiteljska poljoprivredna gospodarstva u zakonima isticana kao strateški korisnik državnog poljoprivrednog zemljišta, stvarnost se odvija prema sasvim drugačijim koncepcijama. Znakovito je, što vrijeme više odmiče to i zakonska rješenja udaljavaju državno poljoprivredno zemljište od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. A valjalo bi da je drugačije.

Prehrambena ovisnost
Držimo da nije vrijeme za trošenje energije na komentiranje i intelektualno nadmudrivanje oko brojki, koje već negdje postoje i zapisane su (iako teško dostupne javnosti u svoj svojoj širini). Daleko je važnije imati cilj, a time i odgovore na pitanje tko će i po kojim uvjetima dobiti državno poljoprivredno zemljište na gospodarenje? Kako ćemo ga strateški koristiti u prostoru? Što će njegovo korištenje donijeti zajednici? Što je dosadašnja podjela i praksa raspodjele državnog poljoprivrednog zemljišta već donijela? Zanima nas strateška odrednica.

U smislu, ne samo množenja kapitala i špekulacija, već životne obnove seoskog prostora u Hrvatskoj u svakom pogledu. Neopisivo je važno, upravo danas, u Hrvatskoj, pretpostaviti aktivnosti sa zemljištem kako bi se zaustavili negativni trendovi prehrambene ovisnosti i otvorile mogućnosti zapošljavanja, uzgoja, proizvodnje, demografske i svih oblika sociološke, kulturne i obrazovne obnove, te gospodarskog napretka na mikro razini sela/zemlje/obitelji, a onda i svega što slijedi, poput organiziranog života u zajednici. Tu, kao nigdje drugdje u našem okruženju, odnos (prije svega vlasnički) prema i sa zemljištem igra ključnu ulogu. Jednostavno, do sada, bez obzira na informacije o hektarima, koje su očito oprečne, a koje logično vode smanjivanju poljoprivrednih površina i zbog asfaltiranja i betoniranja istih (Njemačka je zabranila te aktivnosti na poljoprivrednom zemljištu), ali i onog tužnijeg scenarija, njihova zarastanja, politike nisu našle pravi put.

Državnički nezrele i ponegdje prljave igre s državnim poljoprivrednim zemljištem, koje na žalost ne jenjavaju, već nas, očigledno je to, stoje budućnosti, a generacije koje dolaze će stajati mirnog i sigurnog života na ovim prostorima i konačno činiti ovisnima o svakodnevnom kruhu. Ogroman je, dugoročno gledano, problem što su velike površine državnog zemljišta u rukama malog broja korisnika. Tako forsirana neravnomjerna raspodjela dovodi do neizbalansiranosti života u prostoru i imat će dalekosežan negativan učinak na razvoj svih oblika poljoprivrede u Hrvatskoj, naše samodostatnosti, samoodrživosti, a potaknut će i negativne ekološke učinke.  

Grabež za zemljištem
Ostaje pohvaliti napor Ministarstva poljoprivrede i svih uključenih u izradu baza, uz otvorena pitanja koja se nameću iz iskustva: Tko će u konačnici koristiti baze? Gdje je ta zemlja? Koliko i kako je plodna? Koja infrastruktura je okružuje i vodi do nje? Gdje će završavati hrana proizvedena na njoj? I po kojoj cijeni? Tko će na njoj obitavati i život uz nju vezati? Gdje će živjeti ili već živi vlasnik (korisnik)? Kako će se organizirati društveni život uz zemlju koja je popisana?Drugim riječima, vrijedilo bi vidjeti dokument koji je podloga prebrojavanju hektara. Provjerimo koliko istinskih seljaka ima riješeno zemljišno pitanje i koliko će ih ga uopće moći riješiti? Koliko ih je pri tome mladih nasljednika? Strpimo se i saberimo podatke o tome kome će otići zemljište temeljem postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu (i kriterija pridruženog mu Programa)?

Ukoliko se, u najmanju ruku značajno ne promijene kriteriji sadržaja Gospodarskog programa biti ćemo svjedoci grabeži za zemljištem od onih koji upravo imaju najveće državne povlastice, a da ne govorimo o sadržaju zakona u cjelini, koje će najvjerojatnije doživjeti promjene. Kao i oni prethodni. Opet!O tome ključnom sadržaju Zakona (Gospodarski program) za kojeg držimo da je kompliciran i diskriminirajući prema OPG-ima, iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske Život uputili smo dopis Agenciji za zemljište, ali i javnosti. Dopis sadrži prijedloge za promjenama kriterija programa, kada već nemamo drugih mogućnosti, uz jasno istaknuta osnovna stajališta da poljoprivredno zemljište, ono koje je preostalo u vlasništvu države, prioritetno treba doći na korištenje (u vlasništvo): domicilnom stanovništvu, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i obrtima, te mladima

Kriteriji za interesne skupine
Upravo istaknuti gospodarski program svojim kriterijima pogoduje uskim interesnim skupinama. Tako koncipiran u pojedinim sastavnicama sadrži kriterije koji su neobjašnjivi, a kao takvi ne spadaju u kategoriju realnog, pa i moguće dostižnog stvarnim poljoprivrednicima.  Inače, udruga Život je u svom programu državnom poljoprivrednom zemljištu dala posebno mjesto i povezala ga sa mladima i obrazovanjem. Naravno, mladima koji imaju uzore i mentore, prije svih u svojim obiteljima, a po tome i okruženju u kojem žive, ali i programima zajednice. Konačno, valjalo bi promijeniti običaje i navike. U Hrvatskoj, po pitanju raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem i općenito poljoprivrednim zemljištem imamo neopisivo puno razloga za promjenu ponašanja i odluka. Ne kao do sada.