Hrvatska je prošlog tjedna konačno dobila Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, kojim su utvrđena stroga pravila i sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih praksi te su one utvrđene u lancu opskrbe hranom. Nametanjem nepoštenih praksi trgovci i otkupljivači godinama su iskorištavali značajnu pregovaračku snagu u odnosu na svoje dobavljače – većinom poljoprivrednike.

Do kraja ožujka, trgovci i otkupljivači te prerađivači sa svojim dobavljačima, onima koji poljoprivredne proizvode i hranu proizvode, moraju sklopiti nove ugovore koji će biti u skladu sa zakonom.

Prema onome što tvrde svi u lancu, riječ je o stotinama i tisućama novih ugovora koji se moraju napraviti i sklopiti, što će im oduzeti puno vremena, ali i novca. Trgovcima i otkupljivačima to će predstavljati ogroman problem jer će sa svima morati sjesti za stol i definirati nove, za proizvođače, povoljnije uvjete, pa postoji opravdan strah da bi zbog kompliciranosti tržišnih odnosa u Hrvatskoj mogli naprosto posegnuti za uvozom. Jer jednostavnije je otići na globalno, uređeno tržište s ogromnim viškovima i niskim cijenama, kupiti nove količine voća, povrća, mesa, mlijeka i svega ostalog, nego sa svakim pojedinačno u Hrvatskoj sjesti za stol i dogovarati nove, daleko strože uvjete. Razlog zašto bi mogli posegnuti za uvozom leži i u usitnjenost hrvatske proizvodnje, malim količinama i popriličnoj nekonkurentnost kada je riječ o cijenama, udruživanju ili kvaliteti.

Zasad se o ovoj mogućnosti slabo govori, pa ćemo tek na proljeće vidjeti hoće li trgovci biti spremni popustiti u svojim zahtjevima i ići na ruku domaćim proizvođačima ili ćemo od travnja osjetiti novi val uvoza poljoprivredno-prehrambenih roba. Uvoz nam ionako raste, a to pokazuju i novi podaci. Od cijele prerađivačke industrije najveći uvoz, od 1,5 milijardi eura, zabilježen je kod prehrambene industrije, a u odnosu na lani povećan je za 10,6 posto. Istodobno je prehrambena industrija u tom razdoblju izvezla roba za 792,4 milijuna eura ili 0,8 posto više.

Plaćali poziciju na polici

Novim zakonom obuhvaćeno je čak oko 95 posto trgovaca, te oko 90 posto otkupljivača i prerađivača jer je zakon propisao da se pod trgovcem značajne pregovaračke snage podrazumijeva onaj čiji ukupni godišnji prihod prelazi 100 milijuna kuna, dok se za otkupljivače i prerađivača podrazumijeva prihod iznad 50 milijuna kuna. Definirano je 6 ključnih nepoštenih trgovačkih praksi koje su u zakonu razrađene, a devet ih je u odnosu dobavljača i otkupljivača i/ili prerađivača, te čak 24 u odnosu na trgovce. Hrvatska se tako svrstala među 20 država EU koje su zakonom/kodeksom propisale što trgovci i otkupljivači, odnosno prerađivači više ne smiju raditi poljoprivrednim proizvođačima.

Poljoprivrednici su od krize 2008. godine postali poprilično ugroženi zbog slabe pregovaračke snage i snage trgovaca i otkupljivača koji su im postavljali nepremostive prepreke i uvjete. U jednom istraživanju koje je provedeno na razini EU-a, čak je 83% ispitanika izjavilo da su bili izloženi nepoštenim trgovačkim praksama te da su im zbog njih narasli troškovi, dok je 77 posto izjavilo kako su im nepoštenim trgovačkim praksama smanjeni prihodi.

Bilo je tu naprasnih otkazivanja ugovora, prikrivenih troškova koje su morali plaćati da bi se uopće pojavili na polici ili bi netko od proizvođača otkupljivao robu, plaćali su ogromnim novcima poziciju na polici i sl. Ono što je nakon uvođenja sankcija od strane Rusije posebno postalo dominantno, zbog ogromnih viškova koje su ostali na europskom tržištu, bilo je to da se hrana (mlijeko, meso, voće i sl.) prodavala na akcijama po cijenama koje su bile ispod nabavnih, a trošak toga snosili su naravno proizvođači. Sve je to utjecalo na to da su poljoprivrednici imali sve manji dohodak, a trgovci nudili sve niže cijene svojim potrošačima te tako zadržavali i povećavali svoje profite.

Nada u djelotvormost kazne

Operativno provođenje kontrole zakona povjereno je Agenciji za tržišno natjecanje u kojoj će na nadzoru cijelog tržišta hrane “od polja do stola” raditi tek šest stručnih zaposlenika. U Agenciji se nadaju da će visoko propisane kazne za prekršitelje zakona biti dovoljan razloga da svi oni na koje se odnosi promijene sadašnje ugovore s proizvođačima te da ih do zakonskog roka prilagode novim uvjetima poslovanja. I u vrhu hrvatske vlasti postoji oni koji smatraju da bi jedna dobra kazna, nekom trgovcu ili otkupljivaču, koji ne bude poštivao zakon mogla djelovati odgojno, te uplašiti sve ostale i natjerati ih da se okrenu “poštenijem” trgovanju. Za iznimno tešku povredu zakona propisana je kazna do čak pet milijuna kuna za pravnu, odnosno 2,5 milijuna za fizičku osobu, ako primjerice prodaje proizvod po cijeni nižoj od bilo koje nabavne, dok će se do najviše 3,5 milijuna kuna kazniti pravna osoba za teže, te do jedan milijun kuna za lakše povrede zakona.

Jedno teorija, drugo praksa

Ono što bi se, osim novog vala uvoza, moglo dogoditi je i to da bi Agencija u kratkom roku mogla biti zatrpana gomilom anonimnih, opravdanih, ali i iracionalnih prijava, svih onih koji će zbog nečega smatrati da su ugroženi i da se na njima krši zakon. Za sada u Agenciji ne mogu procijeniti kako će sve funkcionirati, no slovensko iskustvo pokazuje da je jedno teorija, a potpuno drugo praksa.

Slovenci su primjerice uveli kodeks umjesto zakona, a kako kažu slovenske kolege, njihov povjerenik jednom mjesečno na konferencijama za novinare govori o onima koji taj kodeks krše. Ne smije spominjati imena trgovca i otkupljivača, nego samo načelno govoriti o tome što su otkrili. Pa je u kratkom roku to medijima i javnosti postalo potpuno nezanimljivo. I sve je u praksi ostalo isto.