Hrvatska je jedina zemlja koja je prije ulaska u Europsku uniju smanjila svoju flotu, i to nakon što smo je počeli obnavljati, a da za to smanjivanje nismo dobili ni centa iz europskih fondova, niti nas je netko na to prisiljavao.

Ovom rečenicom veliki znalac o tradiciji, ali i potencijalu hrvatskog ribarstva, profesor Alen Soldo, predstojnik diplomskog studija Morsko ribarstvo na splitskom Sveučilištu, ilustrira golemu nebrigu svih vlada od proglašenja državne samostalnosti (i bivših i aktualne) prema iznimnu bogatstvu koje se nalazi u podmorju pripadajućeg nam dijela jadranskog akvatorija. Od srpnja prošle godine i ribarstvo je podvrgnuto pravilima koje nam za budućnost kroji spretna briselska administracija fokusirana, posebice je to naglašeno upravo u ovom sektoru, na dugoročne ambicije članica s velikim flotama koje izlovljavaju u Atlantiku i po sjevernim morima. U toj križaljci moćnih morskih vukova i njihovih (ne)skrivenih interesa mala flota hrvatskih ribarica gotovo je ravna statističkoj pogrešci.

EU ima oko 90.000 ribarica. Hrvatska ima tek 4270 plovila (i 3500 ribara s povlasticama za gospodarski ribolov), no onih snažnijih koji mogu otploviti sve do voda Jabučke kotline ili eventualno do Mediterana tek je desetak posto unutar ukupne flote. Bruxelles nam sada nudi izdašne odštete, dostupne svakome tko svoj brod pošalje u rezalište. U situaciji goleme nelikvidnosti i visokih troškova poslovanja mnogima bi ova ponuda mogla i te kako biti primamljiva. Riječ je o 200-300 tisuća (pa i više) šuškavih i odmah dostupnih eura. S kojima je moguće lakše ući možda u neki novi biznis, manje naporan od ribarstva. Nekada su, tvrde ribari, kilogramom srdela plaćali litru nafte, danas za litru goriva moraju prodati najmanje tri kilograma srdela.

Osim skupoga goriva, noćna mora su i uvjeti za investiranje u skupu sofisticiranu opremu, bez koje ne smiju isploviti u ribarenje.  Hrvatska administracija s ulogom posrednika između ribara i europske blagajne pred novim je izazovom koji bi mogao imati povijesne posljedice: hoće li i sama poticati ribare neka uzmu odštetu ili će aktivnim nastupom očuvati nacionalnu flotu. Kako se za četiri-pet godina ne bismo (opet) lupali u glavu zbog previda i navale plovila pod stranim zastavama koji će nesmetano ribariti po našem akvatoriju. Tko nema dosta vlastite flote, mora morski prostor otvoriti ostalim članicama, pravilo je EU.