Još šest mjeseci i sve je gotovo. Oko trideset posto državljana Hrvatske postaju žrtve zdravstvene i inih reformi, a sve pod geslom borbe za zdravlje. Od skupine koja nije mala i koja je jedan od ozbiljnih punitelja proračuna, očekuje se da to i ostane – samo ne javno.
Tako će legalno kupovati robu koju država proglašava nezdravom, u njoj uživati u tišini svog doma i novačno pridonositi boljoj opremljenosti zdravstvenih ustanova, a ako bude moguće čak osigurati i trinaestu plaću doktorima. Ali neće ih se smjeti vidjeti. Nekako tih tridesetak posto građana više nisu društveno prihvatljivi, kao da smrde – opravdanje je da su autodestruktivni i država ih treba zaštiti od njih samih. I to tako da im prodaje proizvod za kojih ih uvjerava da je opasan po zdravlje. Jer, naravno, država treba zaštititi i one koji proizvode taj po ljudsko zdravlje štetan proizvod pa i sve one koji u proizvodnji dobro zarađuju. Oni za razliku od njihova proizvoda nisu štetni za zdravlje, dapače, oni zapošljavaju, plaćaju porez pa čak uzdržavaju i kooperante. Od njih i njihova proizvoda država ima velike koristi, ali se pritom zaboravlja da pojedini proizvođač ne živi od države nego od konzumenata. Čini se da to zaboravljaju i razni ministri u trenucima kada svoje isprazne reforme koje nisu strukturalne, nego su novčanei kozmetičke, skrivaju iza borbe za ljudsko zdravlje. I tu počinje priča o pozitivnoj diskriminaciji, troškovima liječenja jadnih ovisnika, borbi za zdravlje onih kojima smeta pasivno uživanje njihovih sugrađana, ljepšoj i zdravijoj državi za djecu, trudnice i sve ostale ‘ugrožene’ skupine. Međutim, nitko u svoj toj frazeologiji ni ne pomišlja spomenuti prestanak prodaje ili proizvodnje nečega što je štetno po zdravlje. Najdalje se stiglo do zabrane reklamiranja, jer ako nije na televiziji, kao da ni ne postoji. Sada, kada se još makne s ulice, taj proizvod samo će se šaptom spominjati među onih 30 posto građana koji neće podići glas nego će stigmatizirani od strane većine u stvari pričati o tome kako ga se pokušavaju odreći. I sada da ne budemo licemjerni. Taj proizvod zove se cigareta, prodaje se legalno, a u Hrvatskoj se i proizvodi. Prema odgovornima za zabranu pušenja na javnim jestima, duhanski dim smeta onoj tihoj većini građana i to baš kada s vremena na vrijeme uđu u kafiće, jedino preostalo mjesto na kojima su pušači još većina. Smeta im što im odjeća smrdi na duhan. Ta većina odlično je poslužila državi da ubere još novaca, započne još jednu reformu i da ne zaboravimo, pomogne zdravlju pušača.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Iskreno, mene daleko više smetaju ljudi u alkoholiziranom stanju koje na cesti i drugdje, na žalost, ne mogu izbjeći.
Posljedice uživanja alkohola svakodnevno pune crne kronike, a mi nemamo nikakav nacionalni program za borbu protiv alkohola.
Ja sam za zabranu pušenja, odnosno zabranu proizvodnje duhanskih proizvoda. Ima samo jedan problem. Porez na duhanske proizvode je jedan od najizdašnijih i najjednostavnijih poreza za ubiranje, a godišnje se njime ubere između 70-80% proračuna za zdravstvo. Pa vi birajte.
..hm,vjerojatno ne moram tri put pogađati da je autor ovog teksta pušač…,ne vidim u čemu je problem…država svojim propisima želi pušenje stigmatizirati kao društveno neprihvatljivo ponašanje…želi otežati život pušačima…,to čini da im oteža mjesto gdje mogu pušiti,uzgred da zaštiti nepušače od duhanskog dima,i cijenom,odnosno još jednim nametom na cigarete,jer pušači sigurno oštećuju svoje zdravlje i opterećuju zdravstvene fondove.. sve ne bi li oni u krajnjoj liniji prestali pušiti ili se broj pušača smanjio…to što je država uzgred i dvolična…mislim da je u ovoj priči manje važno…
Uključite se u raspravu