Amerikanci su nakon krizne 2008. godine, a koja se osjetila i na tržištu nekretnina, ubrzali već postojeći trend. Šezdesetih godina prošlo stoljeća stanove i kuće unajmljivala je petina Amerikanaca (21,3%).

Za deset godina moglo bi se dogoditi da to počne raditi polovica stanovništva SAD-a (50%).  Neposredno prije krize stanove i kuće iznajmljivalo je 34,6% kućanstava, a do 2016. taj se broj popeo na 43,3%. U EU je slična situacija kao u SAD-u šezdesetih, a i u SAD-u i u EU nove generacije, posebno Milenijci, umjesto da kupuju nekretnine sve ih više unajmljuju. Tako se i u Hrvatskoj pojavio prvi startup za dugoročni najam stanova Worig. Po SAD-u i EU takvih je startupa sve više, a kao i ovom u Hrvatskoj investitori su im jako skloni.

Veliko sivo tržište 
Teško je procijeniti hoće li Worig, ali i strana konkurencija koje će neminovno u narednom razdoblju pokucati na vrata hrvatskog tržišta, odmah imati uspjeha. Međutim, dugoročno potencijala svakako imaju. U Hrvatskoj se previdjelo da digitalizacija tržišta nekretnina nije isključivo u njihovoj prodaji, jer možda i veći i stabilniji dio tog poslovanja upravo je u iznajmljivanju nekretnina.

U Hrvatskoj, tvrdi Eurostat, nekretnine za stanovanje unajmljuju brojni građani, odnosno njih 400.000. Nemala brojka s obzirom da se ukupan broj stanovnika kreće oko 4 milijuna. Neslužbeno, broj unajmljivača čak je i veći te se kreće oko 500.000. No teško je to točno procijeniti kad je statistika DZS-a manjkava, država se dosad ponašala kao da radije ne želi znati točno kolike su te brojke. Zatim mnogo je stanovnika otišlo trbuhom za kruhom iz države, a mnogi su i zaglibili u stambenim kreditima koje nisu sposobni vraćati.

K tome, ni unajmitelji, ni iznajmljivači zbog poreznih uvjeta, znači troškova koje im nameće država, nisu o tome dosad željeli mnogo pričati. Ispada da je riječ o jednom velikom sivom tržištu na kojem vladaju vrlo neobična pravila. Primjerice, splitski dvojac Nino i Dino Ćosić, osnivači Woriga, više su od mjesec dana u Zagrebu tražili stan za dugoročni najam prije nego su se pomirili s ponuđenim uvjetima. Nazvali su više od sto iznajmljivača i kod svih je bilo isto pravilo.  Žele li unajmiti stan moraju odmah pristati na 12 mjeseci najma.

To je postalo zlatno pravilo za dugoročno iznajmljivanje. Ali, nije jedino. U uvjetima gdje iznajmljivači nemaju povjerenja u unajmljivače, i obrnuto, postavljaju se mnogi bizarni zahtjevi. I nisu bizarni zahtjevi jedini problem. Iznajmljivači toliko ne znaju stvarno stanje na tržištu da ih se mnogo uvjerilo da bi bolje mogli proći ako bi se počeli baviti kratkoročnim, dnevnim najmom pa je to dodatno zategnulo odnose ponude i potražnje stanova za dugoročni najam. Ali i u turizmu, gdje je poplava novih apartmana i vila dovela do pada cijena i mnogima pomrsila iznajmljivačku računicu.

Nejasan dugotrajni najam
Cijelo vrijeme to iz prikrajka promatra Ministarstvo financija. Očito se glavnom državnom računovođi jako isplati vrlo precizno i dosljedno urediti tržište kratkoročnog najma, ali ne i onog dugoročnog. Tako, ako iznajmljujete za strance, i općenito turiste, morate zadovoljiti standarde i točno znate koliko ćete poreza platiti.  No ako iznajmljujete građanima Hrvatske, za stanovanje, onda ta računica nije tako jasna.

Mnogo je nepredviđenih i teško predvidljivih troškova. Sa strane Ministarstva financija to je posebno čudno, jer u branši se priča da glavnom državnom računovođi ne trebaju katastar i gruntovnica, nego da za svaki stan u Hrvatskoj već ima jedinstveni broj. Znači, već bi jednostavno za svaki stan koji se iznajmljuje mogao i knjižiti porez i porezne olakšice, investicije itd. Ali, to ne čini, a broj je, navodno, isključivo za internu upotrebu.

Mogli bi sada nagađati hoće li uređenje tržišta iznajmljivanja negativno utjecalo na prodaju stanova. Mogli bismo nagađati i da bi pozitivno utjecalo na turizam. Mogli bi nagađati i da bi pozitivno utjecalo na demografsku politiku, a potencijalno i na veću dostupnost radne snage. Međutim, činjenica je da će tržište odraditi svoje. Dio smo EU i prije ili kasnije u Hrvatskoj će biti servisa koji će cjelovitije digitalizirati tržište nekretnina. I ne znači to za 10-20 godina već za njih najviše pet.

Po nekretnine u IKEA-u? 
Glavni razlog je što motor takvog razvoja situacije nisu država ili developeri već financijske institucije. Novi digitalizatori tržišta nekretnina su fintech startupi, kojima su prirodni saveznici i partneri osiguravatelji, kreditori, nova platna industrija i sve vrste rentnih biznisa.  K tome, saveznik im je i trend kako se razvijaju navike potrošača, zatim koncept održivog poslovanja i konačno, trend razvoja građevinske industrije, gdje se očekuje da tvrtke poput IKEA-e u budućnosti budu mjesto gdje ćete kupovati ili možda doći ugovoriti unajmljivanje nekretnine. Worig je tek početak.