Ako je Hrvatska s ijednom industrijom ušla u 2000-te, onda je to softverska industrija. Doslovno. Financijski. Nije, naime, neobično da su plaće u softverskoj industriji u Hrvatskoj u rangu godina u kojima živimo, iznad dvije tisuće eura! Neke se penju i do 3000 eura, a upravo u branši slušam da pojedinci u Zagrebu pregovaraju i za iznose veće od toga. I takvi pregovori sve su više pravilo.

Plaće u rangu političara

Valja naglasiti da ne pričam o bruto 1 ili bruto 2 iznosima već isključivo o 2000 pa sve do 3000 eura, koje softverske tvrtke registrirane u Hrvatskoj, isplaćuju svojim zaposlenicima kao neto iznos na račun. Koliko još povrh toga plate davanja i poreza možete sami izračunati na raznim kalkulatorima i ti su iznosi još barem dvostruko veći.

Ako se pitate zašto su poslodavci u domaćoj softverskoj industriji u panici onda je to zbog toga. U Hrvatskoj gdje nacionalna prosječna plaća još nije ni na razini tisuću eura, stvorena je industrija, primijetite to, govorimo o “industriji” koja ima svoje proizvode i tržište koje je globalno, dakle u Hrvatskoj je stvorena industrija koja svoje radnike plaća skoro pa na razini premijera.

Po posljednjim dostupnim podacima, predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković prima mjesečno 21.655,57 kuna. Nema druge industrije u Hrvatskoj gdje radnici primaju plaće na razini političara.

Osim činjenice da je softverska industrija danas globalna pa time svaka softverska tvrtka u Hrvatskoj ima globalne konkurente i svi su njezini zaposlenici također osobno na globalnom tržištu rada, postoji i jedan prizeman razlog zašto danas plaće u hrvatskoj softverskoj industriji rastu u nebo i zašto su si te tvrtke međusobno počele preotimati stručnjake. Domaća je softverska industrija, naime, na prekretnici.

Viši troškovi poslovanja, zbog plaća, traže veću produktivnost, a to znači da će dio softverske industrije ili se prilagoditi ili umrijeti. I ne govorimo o malom broju softveraša. Više-manje svima koji su u IT servisom biznisu ili u klasičnom outsourceingu crno se piše. Softverska industrija, svugdje pa i u Hrvatskoj, prodaje povećanje produktivnosti svojih klijenata, a sad je red došao da sama poveća produktivnost.

To se može vlastitim proizvodima, inovativnim načinima prodaje outsourcinga i na druge slične načine. Međutim, stvar nije toliko jednostavna. Mnogo je slojevitija.

Zaboravljeni talenti

Dugo vremena domaće su softverske tvrtke glad za programerima utaživale apsolventima s faksa. Pod motom da svaki programer može riješiti svaki problem odmah bi im dali početnu plaću u rangu tisuću eura i uključile bi ih u projekte za koje bi prije morali godinama tesati zanat.

Stariji kadar, odnosno iskusniji programeri, koji su napredovali do team leadera, project menadžera i drugog stručnog kadra, doslovno se stoga našao u neobranom grožđu. Uz svakodnevni posao, dobili su zadatak da mentoriraju neiskusne, nove, mlade programere, a to je u pravilu cjelodnevni posao koji im se kao takav nije priznavao. Dakako, sva ostala očekivanja u njihovom osnovnom poslu su ostala. I tako je mnogo seniora samo promijenilo poslodavca. Ili su se zaposlili u inozemstvu ili su si otvorili paušalne obrte i sad sami rade za strance, gdje primaju bolje plaće i fokusirani su samo na svoj posao. Strane tvrtke su to prepoznale pa mnoge od njih ovdje već imaju podružnice u kojima ih žele zaposliti.

To polako shvaćaju i domaće softverske tvrtke, koje su uvidjele da kvalitetne softverske proizvode na globalnoj razini ne može napraviti soba puna programera-hipstera koji su jučer došli s faksa. Nedostaju im u tim sobama i ljudi s iskustvom bez obzira što za njih ministarstvo ne nudi niti jedan oblik poticaja “s faksa na posao”. I tako je domaća softverska industrija danas u fazi, koju će jedni nazvati, faza zdrave konkurencije za softverske seniore, a drugi faza kanibalizacije softverske industrije.

Nadolazeći tsunami

To je pravi razlog zašto Vlada mora pomoći hrvatskoj softverskoj industriji. Plaće softverskih seniora, naime, u idućem će razdoblju doći na razinu političara pa i više. Bez poreznih stimulacija, poslodavci u softverskoj industriji u Hrvatskoj to neće moći pratiti.

Nije problem da kratkoročno nemaju novca već ne mogu tako brzo podići produktivnost, dakle promijeniti svoje poslovne modele i ponudu, stvoriti nove proizvode, i sve to postaviti na neke održive nogeb da bi im biznis imao smisla, jer gledaju kako im dolazi tsunami viših plaća zaposlenika od po nekoliko puta.

Ne učini li Vlada nešto, onda možete biti sigurni da je, kao i s drugim gospodarskim granama, pripremila put rasprodaji još jedne domaće industrije strancima. Inozemnih kupaca na tržištu ne nedostaje. Neke prodaje ste već mogli vidjeti u proteklim godinama. Situacija je toliko ozbiljna da Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) javno zagovara veća materijalna prava radnika u softverskoj branši.