Novi Stečajni zakon stupa na snagu 1. rujna 2015. godine, a u njega ulazi i institut sadašnje predstečajne nagodbe, odnosno po novom predstečajnog postupka.

Na žalost, javne rasprave u pravom smislu te riječi o novom Stečajnom zakonu nije bilo, iako se najavljivala nebrojeno puta unazad više od godinu dana koliko su se najavljivale i izmjene zakona. Kod poslovanja u teškoćama savršenog rješenja nema, ali predstečajna nagodba/postupak je od svih "zala" najčešće najmanje. Možda je grubo tako reći, ali doista prije ili kasnije svi shvate da u stečaju neće dobiti puno, odnosno često (gotovo) ništa, a da restrukturiranjem društva ipak imaju velike šanse naplatiti barem dio starih potraživanja, ali i imati kupca koji će nove isporuke redovno podmirivati, u startu često i avansno.

Na žalost, i tu postoji zlouporaba, bilo je ih je ranije, ima ih sada, a vjerojatno će ih biti i u budućnosti, ali zato postoji kaznena i prekršajna odgovornost, pa tko treba odgovarati neka odgovara, što na žalost, najčešće nije slučaj u Lijepoj našoj, pa u čitavoj priči najviše stradaju radnici i poduzeća koja uredno posluju. Mnogi vjerovnici i dio javnosti likuju u nadi da će dobiti pravedniji zakon koji će biti znatno bolji za vjerovnike. To se, na žalost, u najvećem broju slučajeva neće dogoditi, te stoga nemaju razloga za veselje. Razlog je vrlo jednostavan – sukladno novom Stečajnom zakonu većina poduzeća u teškoćama i/ili prijetećim teškoćama će biti "kanalizirana" u stečaj.

Više od 20.000 kandidata
Također, uskoro bi se trebao mijenjati i Ovršni zakon pri čemu se predviđa prodaja ovršene imovine i znatno ispod 50% procijenjene vrijednosti koliko je trenutno minimum, čak i za jednu kunu.  Stečajevi će se pokretati automatski, a mnogi koji će željeti pokrenuti predstečajni postupak će se iznenaditi kada uoče da po novom zakonu nemaju priliku za predstečaj, već isključivo za stečaj. Dakle na pladnju ili giljotini/bubnju, kako za koga, bit će znatan dio hrvatskih poduzeća i njihove imovine, a često i imovina vlasnika, jer su u Hrvatskoj često i vlasnici zajedno sa supružnicima i trećim stranama jamci za kredite poduzeća.

U stečajnom je riziku, po novom zakonu, znatno više od gotovo 20 tisuća pravnih osoba koja su prema posljednjim dostupnim podacima u blokadi više od 120 dana, te koji su kandidati za automatski stečaj u prvim mjesecima primjene zakona, jer po novom zakonu sva poduzeća koja su u blokadi više od 60 dana ne mogu ići u predstečaj, već isključivo u stečaj.  Također, poduzeća koja imaju gubitak iznad visine kapitala također su kandidati isključivo za stečaj, kao i poduzetnici koji nisu isplatili tri uzastopne plaće, pri čemu će na burzi završiti više od 22 tisuće radnika.  Isto će za sobom povući i veliki broj poslovnih partnera/kooperanata, u kratkom i srednjem roku, što će dodatno znatno povećati broj nezaposlenih i znatno produbiti krizu u Hrvatskoj. Dakle, mnogo bi poduzeća moglo otići u stečaj, gdje će razlučni i izlučni vjerovnici izuzeti imovinu iz stečajne mase i koja će se često rasprodavati u bescjenje, jer zašto bi netko dao 50% ili više kada zna da će na "bubnju" biti pregršt imovine za kunu.  

Svi vjerovnici koji se raduju da će dobiti veliki dio svojih tražbina ostat će vrlo neugodno iznenađeni kada uvide da će u pravilu dobiti znatno manje od 30% koliko je trenutno zakonski minimum u postojećim predstečajnim nagodbama, odnosno da će dobiti 0% ili puno bliže 0% nego nečem opipljivom. Usto, izgubit će kupca/klijenta/poslovnog partnera od kojeg bi mogli živjeti, odnosno kojem bi u budućnosti mogli prodavati robu ili usluge i naplaćivati ih, pri čemu bi svi profitirali. Da o efektu na (ne)zaposlenost i rast gospodarstva ne pričam. Dakle, apsolutni gubitak za sve strane, osim konkurenciju dužnika i one koji će se za sitan novac domoći ovršene imovine kao što je to bio slučaj u prošlosti, samo što će to sada biti potpuno ozakonjeno.

Iz jedne krajnosti u drugu
Mnogi znaju za izreku da je najveći red i mir na groblju, ali se istovremeno nadam da svi dijelimo mišljenje i nadu da se hrvatsko poduzetništvo ne bi trebalo pretvoriti u groblje. Da me ne bi netko krivo razumio, definitivno podržavam inicijativu da treba konačno uvesti reda na tržište i počistiti tržište od "mrtvaca", ali smatram da se ide iz jedne krajnosti u drugu. Volio bih da me netko uvjeri u suprotno, ali uz novi Stečajni i Ovršni zakon i smanjene naknade za likvidaciju društava pitam se hoće li značajan dio poduzetnika o(p)stati u Hrvatskoj, a pogotovo hoće li se potencijalni novi poduzetnici odvažiti u tu pustolovinu, te založiti kako imovinu društva tako i privatnu za nove pothvate i projekte.

Ozakonjena rasprodaja
Definitivno treba prije svega zaštiti radnike u pravom smislu te riječi, dakle ne samo deklarativno, ali i sve druge vjerovnike, no bojim se da će Stečajni zakon, zajedno s nadolazećim izmjenama Ovršnog zakona znatno povećati rizik da se u značajnoj mjeri ponove kriminalne radnje u stečajnim ili ovršnim postupcima kakve su se događale ranije, te da se ozakoni rasprodaja Hrvatske koja definitivno ne bi bila u interesu građana, niti poticajna za razvoj gospodarstva.

Isto bi, također, ostavilo tragične posljedice na gospodarstvo Hrvatske i sve građane, te bi znatno produbilo krizu u zemlji i onemogućilo rast gospodarstva, kako u kratkom i srednjem roku, ali na žalost vrlo izgledno i dugoročno. Nadajmo se da će se promijeniti zakonski okvir prije nego se počne u većoj mjeri primjenjivati – u suprotnom će jedino statistika u Hrvatskoj biti fantastična – neće biti niti nezaposlenih, niti tvrtki u teškoćama, jer će se veliki dio poduzeća likvidirati, a građani dodatno iseliti.