Svi se slažu da su bolje obrazovanje i poboljšanje vještina za što veći mogući broj ljudi ključni za povećanje produktivnosti i poboljšanje životnog standarda, kao i za rješavanje problema rastuće nejednakosti. No, što ako su svi u krivu? Većina ekonomista uvjerena je da je ljudski kapital jednako važan za rast produktivnosti kao i fizički kapital.

To u određenoj mjeri i jest točno. Moderna gospodarstva ne bi bila moguća bez široko rasprostranjene pismenosti i matematičke pismenosti: neodgovarajuće vještine usporavaju razvoj brojnih gospodarstava u nastajanju. Međutim, jedna začuđujuća značajka modernog gospodarstva jest koliko je malo kvalificiranih ljudi neophodno za pokretanje glavnih područja ekonomske aktivnosti. Facebook ima tržišnu vrijednost od 374 milijarde dolara, ali ima samo 14.500 zaposlenika. Tržišna vrijednost Microsofta iznosi 400 milijardi dolara, a ima samo 114.000 zaposlenika.  

Procjenjuje se da vrijednost tvrtke GlaxoSmithKline premašuje 100 milijardi dolara, a broj zaposlenih iznosi samo 96.000. Ipak, zaposlenici tih triju kompanija predstavljaju samo kap u moru na globalnom tržištu rada. Taj raskorak između zapošljavanja i dodane vrijednosti odražava ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), koja je značajna s dva temeljna aspekta. Ponajprije, sukladno Mooreovom zakonu, stopa poboljšanja produktivnosti hardvera dramatično je brža u usporedbi s ranijim fazama tehnoloških promjena. Nadalje, nakon što je softver jednom razvijen, može se kopirati bezbroj puta s gotovo neznatnim graničnim troškovima. Ti čimbenici uzeti u obzir svi zajedno omogućavaju automatizaciju uz niske troškove sve većeg broja ekonomskih aktivnosti pokretanih visokim kvalifikacijama tek neznatne manjine radne snage.

Uplitanje sveučilišta
Unatoč tom fenomenu, veći broj ljudi nego ikad teži višim razinama obrazovanja, očito motivirani činjenicom da više kvalifikacije donose veće plaće. Ipak, može se dogoditi da velik broj bolje plaćenih poslova ne igra nikakvu ulogu u poticanju poboljšanja produktivnosti. Ako veći broj ljudi postane kvalificiranijim odvjetnicima, pravni slučajevi moći će se rješavati na učinkovitiji i skuplji način s obje strane, ali bez ikakvog neto povećanja ljudskog blagostanja. Ekonomske posljedice znatnog financijskog trgovanja na sličan su način igra nulte sume. To bi također mogao biti znatan dio aktivnosti posvećenih razvoju novih moda ili brendova, a znatne vještine i velika energija posvećeni su natjecanju za pažnju potrošača i tržišni udio, dok ništa od toga nužno ne rezultira povećanjem ljudskog blagostanja. Veći broj ljudi kojemu je omogućeno više obrazovanje ne znači stoga da će njihove veće vještine i kvalifikacije u svakom slučaju potaknuti rast produktivnosti.

Porast sveučilišnog obrazovanja i školarina – u SAD-u zabilježen je trend rasta po realnoj godišnjoj stopi od oko 6 posto  – ne treba nužno ukazivati na činjenicu da su za obavljanje određenih poslova neophodne sve više kvalifikacije. Naprotiv, budući kandidati za zapošljavanje mogli bi samo biti voljni potrošiti znatnu količinu novca kako bi nagovijestili svojim poslodavcima da posjeduju visoko vrijedne vještine. Slijedom toga, sveučilišta se mogu uplesti u nadmetanje nulte sume sve većih troškova kako bi privukla studente koji plaćaju. Brzo rastući studentski dug – porast sa 400 milijardi dolara na 1,3 bilijuna samo u SAD-u nakon 2005. godine – mogao bi djelomično financirati još intenzivnije natjecanje za visoko plaćena radna mjesta, a ne socijalno neophodna ulaganja u ljudski kapital.

Također, na donjem kraju dohodovne ljestvice, nije očigledno da bolje kvalifikacije mogu značajno poravnati rastuću nejednakost. Nova radna mjesta uvijek se mogu otvoriti dok se automatizacijom zatvaraju brojna postojeća, ali ta su radna mjesta često manje plaćena. Predviđanja američkog zavoda za statistiku radne snage (BLS) vezana uz otvaranje novih radnih mjesta tijekom sljedećih deset godina prikazuju tu shemu. Od deset najviših kategorija zanimanja na koja otpada 29% svih predviđanja vezanih uz otvaranje radnih mjesta, samo su dva – registrirane medicinske sestre i operativni menadžeri – plaćena u prosjeku iznad srednje vrijednosti američke plaće, dok je ostalih osam plaćeno znatno manje.

Zapošljavanje bilježi najbrži rast u uslugama izravnog kontakta poput osobne njege. Takve je poslove teže automatizirati u usporedbi s uslugama proizvodnje ili pružanja informacija; ali, prema podacima američkog zavoda za statistiku radne snage (BLS), za njih su potrebne samo ograničene formalne vještine ili osposobljavanje na radnom mjestu. Dok kategorije poslova u kojima su neophodne ICT vještine ne spadaju čak niti u prvih deset. Američki zavod za statistiku radne snage (BLS) predviđa 458.000 dodatnih suradnika u osobnoj njezi te još 348.000 dodatnih zaposlenika u patronažnoj sestrinskoj skrbi, ali samo 135.000 dodatnih developera softvera i aplikacija.

Rangiranje vještina
Ali ne bi li bolje vještine omogućile ljudima u trenutno brzo rastućim, ali slabo plaćenim kategorijama zanimanja, da dobiju bolje plaćena zaposlenja? U brojnim slučajevima odgovor bi mogao biti niječan. Bez obzira na broj ljudi osposobljenih za kodiranje, samo će vrlo malen broj njih biti zaposlen radi svojih vještina kodiranja.  Čak i ako je netko tko je trenutno zaposlen na nisko rangiranom radnom mjestu osposobljen za barem primjereno obavljanje posla za koji su potrebne visoke kvalifikacije, to radno mjesto još uvijek može dobiti netko s još većim kvalifikacijama i diferencijal plaća može još uvijek biti znatan: na brojnim radnim mjestima relativno rangiranje vještina može biti važnije od apsolutne sposobnosti. Stoga "bolje obrazovanje i više vještina svima" moglo bi biti od manje važnosti za rast produktivnosti i manje moćan alat za poravnanje nejednakosti u usporedbi s onim što se tradicionalno pretpostavlja. Ali to ne bi niti najmanje narušilo osobnu i socijalnu vrijednost obrazovanja.

Otvorena preraspodjela
Što veći broj ljudi trebao bi biti uvelike pismen, svjestan i fasciniran osnovama znanosti i oduševljen i sposoban shvatiti dobar dizajn ili muziku. Naposljetku, u svijetu u kojem nas automatizacija može osloboditi mukotrpnog i naizgled beskrajnog rada, dobro obrazovanje bolje će nas opremiti za zadovoljavajući život, bez obzira na to je li ono povećava pojedine plaće ili izmjereni prosperitet. Što se tiče nejednakosti, možda ćemo ju morati poravnati putem otvorene preraspodjele, s višim minimalnim plaćama ili dohodovnom podrškom neovisno o cijeni nekoga na tržištu rada te putem darežljive opskrbe visoko kvalitetnih javnih dobara. U svijetu u kojem roboti sve više obavljaju poslove, obrazovanje i vještine važniji su nego ikad – ne zato što mogu povisiti bilo čiju cijenu na tržištu rada, nego stoga što nas mogu opremiti za život u kojem brojni poslovi više ne jamče adekvatne prihode, zadovoljstvo ili status. 

© Project Syndicate, 2016.