U vremenu visoke tehnologije postalo je teško odvojiti privatno od poslovnog. To pokazuje i najnoviji slučaj Brodosplita gdje sindikalisti prijete tužbom zbog nasrtljivog videonadzora.

Naime, ne bune se sindikalisti zbog kamera u privatnim prostorima, poput nužnika ili kuhinje, nego zato što kamere nadziru ulaz u sjedište Nezavisnog sindikata. Tamo sigurno ulazi mnogo važnih ljudi na važne sastanke i što sad ima Uprava to snimati. Tako vjerojatno prema pogledu sindikalista pada zadnja utvrda za obranu radničkih prava sa strane nezavisnog promatrača, ali ostaje dojam da sindikalisti imaju što kriti. A da se osporava nečije pravo na privatnost, svatko ga ima, čak i domaće kvaziestradne zvijezde, ostaje dojam da se sindikalisti bave trivijalnim stvarima. Zar stvarno u brodogradnji nema važnijih pitanja od videonadzora. Uostalom, već dugo se zna da poslodavci lako nadziru e-mailove, dokumente na nečijem računalu, da su u Deutsche telekomu prisluškivali svoje radnike itd. Popis u doba moderne tehnologije može biti dugačak u nedogled. Ali naše sindikaliste opet je pokrenula radnička patnja jer nadzorom sindikalnih prostorija zadire se u radničku privatnost, i više to nije pitanje sigurnosti, nego napada na radnicima najsvetije – sindikat. Ako bi, hipotetički rečeno, tužba i prošla na sudu, na isti bi način žene zaposlene u trgovinama i sličnim ustanovama mogle reći da sva sila kamera ugrožava njihovu privatnost. Srećom sindikalisti ne sjede u trgovačkim lancima i tako kamere ondje ne smetaju. One su tamo iz sigurnosnih razloga. Jedino ako ima neki trgovački lanac ili bankomat blizu sindikalne središnjice, onda to više nije pitanje sigurnosti. To je pitanje privatnosti.