Na prošlotjednoj konferenciji “Europska Hrvatska – retrospektiva i prospektiva” koju je u Dubrovniku organizirao Ured europskog zastupnika Tonina Picule, premijer Kosova Albin Kurti bio je medijima jedan od najzanimljivijih i najtraženijih sudionika. Da bi došli na red za razgovor s njim novinari su morali imati višesatno strpljenje. Razumljiv je toliki medijski interes – na Kosovu opet “kuha” nakon najveće provale nasilja u posljednjih nekoliko godina na sjeveru i napada srpskih prosvjednika na snage KFOR-a.

Je li moguća normalizacija odnosa sa Srbijom i je li ga iznenadila reakcija SAD-a koji je uveo kaznene mjere Kosovu te kakva je ekonomska situacija u toj državi, govori Kurti za Poslovni dnevnik.

Predsjednica Osmani najavila je mogućnost prijevremenih izbora na sjeveru Kosova. Očekujete li da će srpska zajednica prekinuti bojkot i sudjelovati u tim izborima?

Naravno, nismo bili sretni niskim odazivom Srba na izbore koji se uzrokovao slab legitimitet četiri gradonačelnika, ali to nije naša krivnja. U studenom prošle godine Srpska lista je dala kolektivne ostavke na dužnosti u parlamentu i u četiri općine u sjevernom dijelu Kosova i time je htjela opstruirati funkcioniranje države i htjela je prouzročiti imploziju sustava. Ipak, to je bila pogrešna kalkulacija i oni se vjerojatno sad zbog toga kaju. Kad nisu uspjeli da opstruiraju našu državu kolektivnom ostavkom i bojkotiranjem izbora, krenuli su u nasilje. Ono što se dogodilo 26. i 29. svibnja nije bio srpski narod, to su bili nasilni ekstremisti koji su htjeli ući u zgradu gdje su bili gradonačelnici. Slažem se da ti gradonačelnici, čiji mandat traje dvije godine, ne moraju biti na dužnosti dvije godine. Međutim, prije prijevremenih izbora mora biti vladavina prava jer bez nje, kad je zakon iznad politike, nema demokracije.

S obzirom na to, je li vas iznenadila reakcija SAD-a nakon tih nasilnih prosvjeda?

Da. Mislim da to što se nisu obazirali na destruktivan pristup Beograda, već samo na legitimne akcije naše policije, nije bilo fer. Smatram da je Kosovo najdemokratskija država na zapadnom Balkanu, a također je i kosovska policija najprofesionalnija na zapadnom Balkanu. Naša policija je prošla svu obuku od strane demokratskog Zapada i ona je prema tim vrijednostima i orijentirana. Naspram njih stajale su kriminalne skupine. Bilo je i nenasilnih građana koji su prosvjedovali, ali koji nisu bili u većini na tom skupu koji je predstavljao ideologiju, ekstremno desničarsku, čiji je idol Vladimir Putin, pa i Slobodan Milošević. Ti ljudi koji su došli iz Srbije moraju stati pred lice zakona i tek onda možemo imati slobodne demokratske izbore.

Meni se čini da međunarodna zajednica dopušta da sigurnost i demokracija na zapadnom Balkanu padne u provaliju koja postoji između dviju točaka. Prva je što imaju niska kratkoročna očekivanja spram Vučića, a druga je što polažu velike nade u njega u srednjoročnom pogledu i misle da će za nekoliko mjeseci sve biti u redu. Sjećam da su mi u ožujku prošle godine svi iz međunarodne zajednici govorili “nemojte brinuti, početkom travnja su izbori u Srbiji, poslije toga će Vučić okrenuti Srbiju ka Zapadu i uvesti sankcije Rusiji”. Evo, sad smo u lipnju 2023. a i dalje nema ništa od toga.

U tom kontekstu, Vučić je prije nekoliko dana najavio prijevremene izbore. Očekujete li da će proces normalizacije odnosa sada uopće početi?

Kad god smo otišli na sastanke na visokoj razini u Bruxelles, gospodin Josep Borrell i posebni izaslanik Miroslav Lajčak redovno su isticali da je ovo godina u kojoj ne samo da trebamo sklopiti sporazum o normalizaciji odnosa, već ga trebamo i sprovesti jer je ovo godina bez izbora, i na Kosovu i u Srbiji. Međutim, taj svojevrsni dogovor Vučić je prekršio. Mislim da on ide na izbore jer autokrati ne dobivaju izbore, oni uništavaju oporbu. Dokle god traju prosvjedi građana u Srbiji, ali bez stvaranja nove stranke, njemu odgovara izlazak na izbore. Zato mislim da je to motiv cijele ove manipulacije s izbornim kalendarom.

Mi imamo dogovor sa Srbijom iz 27. veljače ove godine kada smo utvrdili tekst sporazuma o normalizaciji. Dodali smo i aneks za implementaciju. Nažalost, Vučić ni prvi ni drugi put nije htio potpisati. Mislim da je pristao na sporazum baš da ga ne bi potpisao, a danas se kaje što je pristao. Znate, on je u potrazi za vremeplovom. Ponekad želi vremeplov koji bi ga vratio u vrijeme prije 27. veljače, ponekad želi vremeplov koji će ga vratiti prije 2008. kada smo proglasili neovisnost Kosova, a ponekad bi se želio vratiti u razdoblje prije 1999. kad smo oslobodili našu zemlju. On želi vremeplov kako bi promijenio ishod tih događaja. Ali vremeplov ne postoji. Moramo gledati u budućnost, a tamo su Europska unija i NATO.

Kakva je trenutačna ekonomska situacija na Kosovu?

U zadnje dvije godine u kojima obnašamo vlast imali smo prosječni godišnji gospodarski rast od sedam posto. Naš izvoz i inozemna ulaganja su se udvostručili dok je porezni prihod porastao za dvije trećine. I to bez promjene fiskalne i porezne politike.

To tumačim da kada u društvu vlada optimizam, više se troši nego se štedi. Također, i kad građani vide da nema korupcije u vladi, više plaćaju porez. Naše je gospodarstvo povećalo vrijednost za više od dvije milijarde eura u zadnje dvije godine, a prije toga je trebalo tri godine za povećanje od jedne milijarde eura. Kosovo je uspješna priča gospodarskog razvoja i demokratskog napretka. Primjerice, u zadnje dvije godine provedeno je 850 policijskih akcija protiv organiziranog kriminala i korupcije. U tim je akcijama uhićeno 3200 osoba, a više od 300 njih bili su javni službenici. Mislim da je to snažno utjecalo na povjerenje građana u pravednost i demokratičnost naših institucija.

Građani osjećaju benefite tog ekonomskog rasta – sveučilišni studiji su besplatni, a najviše je poraslo proračunsko izdvajanje za poljoprivredu, zdravstvo, obrazovanje i obranu. Aplicirali smo za kandidaturu za članstvo u EU u prosincu prošle godine, a s druge strane u travnju ove godine preskočili smo prvu prepreku za učlanjenje u Vijeće Europe.

Kako ocjenjujete ekonomsku suradnju s Hrvatskom i postoje li mogućnosti poboljšanja?

Imamo izvrsne odnose s Hrvatskom koja nam je vrlo važna što se tiče međunarodnog okružja gdje nam mnogo pomaže svojim glasom. Također, u sigurnosnom i obrambenom aspektu imamo dobru suradnju, ali istovremeno su porasle i trgovinska suradnja i investicije.

No, možemo učiniti više i bolje i zato mislim da na tom putu trebamo ulagati još više vremena i energije. Naša dva naroda su prijateljska i imaju zajedničku povijest, posebno tijekom 20. stoljeća. A imamo i zajedničkog susjeda koji bi želio da 20. stoljeće i dalje traje.