Čeka li Venezuelu stečaj zbog inozemnih obveznica? Tržišta su u strahu. Upravo zato venezuelske obveznice stoje 11 postotnih bodova više od onih američkog Ministarstva financija, odnosno 12 puta više od meksičkih, četiri puta više od nigerijskih i dvostruko više od bolivijskih.

Prošloga svibnja, kada je Venezuela plasirala obveznice u vrijednosti od pet milijardi dolara s desetogodišnjim rokom dospijeća uz šestpostotni kamatni kupon, morala je dati popust od čak 40 posto te joj je time preostalo samo tri milijarde dolara. Dodatne dvije milijarde koje će morati isplatiti za deset godina naknada su ulagačima zbog vjerojatnosti proglašenja stečaja ili bankrota, uz svojevrsno osiguranje u vidu ionako povelikog kamatnog kupona. Dakle, u prvim danima listopada vlada Venezuele trebala bi isplatiti 5,2 milijarde dolara. Hoće li joj to uspjeti? Ima li dovoljno gotovine? Hoće li novac prikupiti žurnom prodajom tvrtke CITGO, koja je sada potpuno u vlasništvu državne naftne tvrtke PDVSA?Drugo je pitanje bi li Venezuela uopće trebala platiti. Naravno, što bi vlade trebale napraviti i što zaista naprave nisu uvijek odvojena pitanja jer ljudi često naprave ono što bi trebali. No, pitanja tipa "bi li trebala" sadrže određenu moralnu dvojbu kakva ne postoji u pitanjima tipa "hoće li", pa su utoliko složenija.

Dug stečajni popis
Prema jednom gledištu, ako možeš ispuniti obveze, tada bi to i trebao učiniti. Tako većina roditelja uči djecu. No, moralna računica postaje istančanija kad ne možeš ispuniti sve obveze i moraš odlučiti koje poštovati, a koje izbjeći. Prema dosadašnjoj praksi, i za vladavine bivšeg predsjednika Huga Cháveza i njegova nasljednika Nicolása Madura, Venezuela se odlučila za servisiranje inozemnih obveznica, od kojih su mnoge u posjedu dobrostojećih Venezuelaca s vrijednim poznanstvima.

Popularni venezuelanski pjevač Yordano vjerojatno ima drukčije prioritete. Početkom godine dijagnosticiran mu je rak te je bio prisiljen pokrenuti kampanju na društvenim medijima ne bi li došao do lijekova. Ozbiljna nestašica lijekova od životne važnosti posljedica je činjenice da je vlada proglasila nemogućnost otplate računa farmaceutskim tvrtkama iz inozemstva u iznosu od 3,5 milijardi dolara.Slična situacija prevladava i u gotovo svim ostalim privrednim granama i sektorima. Stari dugovi uvoznih prehrambenih proizvoda iznose 2,4 milijarde dolara, što je prouzročilo nestašicu nekih osnovnih namirnica. U automobilskom sektoru proglašena je nemogućnost otplate više od tri milijarde dolara duga, zbog čega je došlo do kolapsa prijevoznih i prijevozničkih usluga jer nema rezervnih dijelova. Zračnim prijevoznicima država duguje 3,7 milijardi dolara, mnogi su od njih prisiljeni zamrznuti djelatnost, pa se broj usluga u tom sektoru prepolovio.

U Venezueli uvoznici moraju čekati šest mjeseci nakon što roba prođe kroz carinu da bi kupili prethodno ovjerene dolare. No, vlada je odlučila proglasiti stečaj i kada je riječ o tim obvezama, pa su se uvoznici našli u situaciji da u posjedu imaju gomilu beskorisne lokalne valute. Neko su vrijeme zajmovi inozemnih dobavljača i sjedišta nadoknađivali manjak dostupnosti stranih valuta, ali zbog nagomilanih dugova i visoke devalvacije i kreditno je tržište presušilo.Stečajni popis kao da se nastavlja unedogled. Venezuela je proglasila stečaj prema dobavljačima, izvođačima i partnerima tvrtke PDVSA na raznim projektima te je izvoz nafte pao za 45 posto u odnosu na 1997., a proizvodnja na polovicu onoga što je prema planu iz 2005. bilo predviđeno za 2012. Usto je središnja banka proglasila nemogućnost otplate obveza potrebnih za održavanje stabilnosti cijena jer je u 24 mjeseca gotovo učetverostručila izdavanje novca, pa je vrijednost bolivara na crnom tržištu pala za 90 posto, a Venezuela sada bilježi najvišu stopu inflacije u cijelome svijetu. Da stvar bude gora, od svibnja središnja banka više nema novca ni za ispunjavanje obveze izdavanja statističkih podataka o inflaciji i ostalim pokazateljima.

Venezuela danas ima čak četiri valutna tečaja, a razlika između najjačega i najslabijega iznosi faktor 13. Stoga nije iznenađenje da je zbog ovakve kupoprodajne valute Venezuela zauzela prvo mjesto na popisu koji mjeri pokazatelje korupcije na svijetu.Kaos je posljedica golema fiskalnog deficita koji se financira pomahnitalim izbacivanjem novog novca, financijskom represijom i gomilajućim stečajevima i bankrotima unatoč visokim priljevima u proračun od prodaje nafte koja stoji sto dolara po barelu. Umjesto da riješi problem, Madurova vlada odlučila je neuspješnoj kontroli valute i cijena dodati mjere kao što su zatvaranje granica ne bi li se stalo na kraj krijumčarenju te uzimanje otisaka prstiju kupaca da bi se spriječilo nagomilavanje robe i namirnica. To je pak u suštini stečaj kad je riječ o osnovnim pravima i slobodama Venezuelaca, koja su Bolivija, Ekvador i Nikaragva, države ideološki srodne Venezueli, ali s jedinstvenim valutnim tečajem i inflacijom manjom od deset posto, ipak uspjele očuvati. 

Zdravorazumske mjere
Dakle, bi li Venezuela trebala proglasiti stečaj, odnosno bankrot? Kad bi vlast usvojila zdravorazumske mjere te potražila pomoć MMF-a i ostalih multilateralnih zajmodavaca, s pravom bi dobili savjet neka proglase nemogućnost otplate državnih dugova. Tako bi se breme prilagodbe podijelilo s drugim vjerovnicima, što se dogodilo u Grčkoj, pa bi gospodarstvo dobilo vremena za oporavak, osobito kako bi ulaganja u najveće zalihe nafte na svijetu počela rađati plodom. Dioničarima bi u tom slučaju bilo pametno obveznice zamijeniti instrumentima s višegodišnjim rokom dospijeća, što bi im se u konačnici puno više isplatilo. Ništa od navedenog neće se ostvariti za Madurove vladavine jer njegovoj vladi nedostaje kapaciteta, političkog kapitala i volje za preokret u pravom smjeru. No, činjenica da je njegova vlada odlučila proglasiti bankrot prema 30 milijuna Venezuelaca umjesto nemogućnosti otplate Wall Streetu nije znak moralne čestitosti, već bankrota morala. 

© Project Syndicate, 2014.