Do 1800. godine gotovo svi ljudi na zemaljskoj kugli bili su siromašni. Pripadnici plemstva i veliki zemljoposjednici činili su neznatnu manjinu, a bogatstvo je bilo vezano uz zemljište. Oni koji su kontrolirali zemljište, kontrolirali su i većinu svjetskog bogatstva. Gotovo svi ostali živjeli su u siromaštvu. Tako je društvo izgledalo kroz praktički čitavu pisanu povijest čovječanstva. 

Tijekom te povijesti velika većina ljudi rađala se i umirala u uvelike istim okolnostima. A onda su početkom 19. stoljeća industrijska revolucija i parni pogon omogućili proizvodnju i promijenili narav rada. Tehnologija je smanjila troškove prometa robe i dala zamah trgovini i gospodarskom rastu, čime je zauvijek promijenila svjetsko gospodarstvo. No, sveukupno gledano, kvaliteta života bitno se poboljšala tek za malobrojne, dok je mnoge druge napredak mimoišao.

Te nejednakosti koje su se kroz protekla dva stoljeća zadržale, a u nekim su se slučajevima i pogoršale, doprinijele su spoznaji kako su neophodne organizacije poput Grupacije Svjetske banke. Kroz slično razdoblje previranja i burnih promjena prolazimo i danas, a način na koji pristupimo ovoj tehnološkoj revoluciji oblikovat će iduće poglavlje trajnog projekta ljudskog napretka i solidarnosti.

Novi spektar vještina
Prema procjenama mnogih analitičara, do 2025. godine 8 milijarda ljudi imat će pristup širokopojasnoj mreži. Tehnologija omogućuje povezivanje sviju, ali istodobno dovodi do trzavica nalik onima do kojih je došlo i tijekom industrijske revolucije. Nitko sa sigurnošću ne može reći kako će u budućnosti izgledati radna mjesta. Sveukupno gledano, procjenjujemo kako će zbog inovacija i automatizacije u idućih deset godina nestati 5 do 12 posto postojećih radnih mjesta.

No, očekujemo kako kudikamo više radnih mjesta neće jednostavno nestati, već će ih se preoblikovati u smislu opisa poslova, a nastat će se i brojna nova radna mjesta koja će iziskivati jedan posve drukčiji spektar vještina, a riječ je o kombinaciji stručnih tehnoloških znanja, umješnosti u rješavanju problema i kritičkom razmišljanju, kao i upornosti, suradnje i empatije. Učincima inovacija svjedočimo u svim dijelovima svijeta.

Mnoge tvornice odjeće u zemljama poput Bangladeša, gdje su u jednoj tvornici nekoć radile stotine ljudi, sada se u potpunosti automatiziraju. U industrijama odjeće i tekstila otvaraju se deseci tisuća radnih mjesta, iako su ih – da bi se održao korak s porastom stanovništva – potrebne stotine tisuća, a gdjekad i milijuni. Kako zemlje mogu odgovoriti na ovakve burne promjene i pripremiti se za gospodarstvo budućnosti? Najsigurniji odgovor je ulaganje u ljude.

Uviđamo kako su ulaganja u ljude, osobito u njihovo zdravlje i obrazovanje, daleko čvršće povezana s gospodarskim rastom nego što smo to ikada pomišljali.  Pogledajmo gospodarski rast u proteklih 25 godina. Usporedimo li 25 posto zemalja koje su najviše unaprijedile svoj ljudski kapital s 25 posto zemalja koje su na dnu, tj. koje su ga unaprijedile najmanje, razlika je svake godine tijekom četvrt stoljeća iznosila 1,4 posto BDP-a. 

Sputani u razvoju
A zemlje moraju biti svjesne kako su ta ulaganja hitna jer smo suočeni s krizom ljudskog kapitala. Sve počinje s ometanjem razvoja u djetinjstvu. Čak 155 milijuna djece diljem svijeta sputano je u razvoju zbog kronične pothranjenosti, izostanka poticaja i drugih čimbenika. Kada je dijete sputano u razvoju, ni njegov mozak se ne razvija kako treba, tako da su izgledi kako će nadoknaditi propušteno veoma slabi.

Moglo bi se reći kako je već predodređeno za neuspjeh i osuđeno na život u siromaštvu i isključenost daleko prije nego što navrši pet godina.  Također, 400 milijuna ljudi nama pristup osnovnim uslugama, 100 milijuna ljudi svake godine zapadne u siromaštvo zbog katastrofalnih troškova zdravstvenih usluga, a samo trećina siromašnih u svijetu obuhvaćena je sustavima socijalne zaštite. I bogate i siromašne zemlje moraju shvatiti kako ulaganje u ljude predstavlja ulaganje u gospodarski rast.

Kada ulažete u ljude, postavljate temelje za rast svoga gospodarstva. No još uvijek i prečesto čujemo vođe kako izjavljuju: "Najprije ćemo razviti svoje gospodarstvo, a onda ćemo ulagati u naše ljude."Kako bismo zemljama pomogli u izvršavanju tih ključnih ulaganja, pokrenuli smo Projekt ljudskog kapitala radi pouzdanog i točnog mjerenja ljudskog kapitala u svakoj zemlji. Najesen ćemo objaviti rezultate indeksa kojim se zemlje rangiraju prema tome koliko dobro ulažu u ljudski kapital idućeg naraštaja.

Mjerenjem će se dobiti podaci koje će čelnici država i ministri financija teško moći zanemariti. Kako s partnerima radimo na prevladavanju međupovezanih globalnih izazova klimatskih promjena, sukoba, gladi i pandemija, tako zemljama moramo pomoći i da svoje ljude pripreme za složeniju i prevrtljiviju digitalnu budućnost. Najvažnija ulaganja koja zemlje mogu izvršiti su ona kojima se jača ljudski kapital kako bi ga se pripremilo za tu budućnost i kako bi se ispisalo sljedeće poglavlje trajnog projekta ljudske solidarnosti.