Godine 2016. Robert Gordon sa Sveučilišta Northwestern objavio je svoj magnum opus na više od 700 stranica pod nazivom "Uspon i pad američkog rasta". Dvije godine kasnije, kad su ne samo Sjedinjene Američke Države, već i cjelokupno svjetsko gospodarstvo iskusili sinkronizirani uzlet rasta, druga imenica u Gordonovom naslovu doima se, u najmanju ruku, suviše pesimističnom.

Gordonov glavni argument bio je da je stoljeće nakon Američkog građanskog rata – tijekom razdoblja od oko 1870. do 1970. godine – donijelo ekonomsku revoluciju do tada neviđenih razmjera, gdje su inovacije poput električne energije i vode iz vodovoda ubrzano povećale produktivnost i preobrazile životni stil ljudi. Po njegovom mišljenju, današnje inovacije – osobito one u digitalnoj tehnologiji, kao i strojno učenje te umjetna inteligenicja – mogu oduzimati dah, ali one nemaju jednak potencijal povećanja produktivnosti širokih razmjera. Gordon je u osnovi pesimist na strani ponude, iako on također ističe da dohodovna nejednakost može djelovati kao prepreka rastu, kroz smanjenje stvarne potražnje.

Ravnoteža štednje i ulaganja
Drugo sumorno stajalište vezano uz budući rast promicao je bivši američki ministar financija Lawrence H. Summers nakon globalne ekonomske krize. Ono je nesumnjivo bilo više orijentirano na keynesianski pristup ili prema strani potražnje. Summersova teorija "sekularne stagnacije" (izraz koji je prvi upotrijebio ekonomist Alvin Hansen davne 1938. godine) zagovara stajalište da u Sjedinjenim Američkim Državama želja za štednjom kronično prevladava nad željom za potrošnjom na ulaganja za poticanje rasta.

Summers zagovara stajalište da je moguće postići ravnotežu između štednje i ulaganja, no samo s nominalnom kamatnom stopom koja je ispod nulte donje granice. Izgledalo je da činjenica da se ogromna korporativna dobit nije ulagala ide u korist toj pretpostavci, što se također ukorijenilo izvan SAD-a. Današnje sinkronizirano ubrzanje rasta ne poništava nužno takva pesimistična stajališta. naposljetku, Summers, i još u većoj mjeri Gordon, zastupali su takva stajališta vezano uz dugoročno razdoblje.

Ako sadašnje ubrzanje rasta oslabi ili prestane nakon šest mjeseci ili za godinu dana, moglo bi ih se još opravdati. Stoga, prilikom procjene mogućnosti slabog dugoročnog rasta, vrijedilo bi istražiti u kojoj točno točki postoje poveznice između pretpostavki koje su iznijeli Gordon i Summers te što bi ih moglo pobiti. Što je niži očekivani povrat na marginalna ulaganja u nekom gospodarstvu, da bi se to ulaganje ostvarilo mora biti i niža kamatna stopa. Nizak povrat na ulaganja mogao bi biti posljedica čimbenika na strani potražnje, vezano uz, recimo, raspodjelu dohotka ili aktivnosti u financijskom sektoru. 

Zamka nulte stope
To bi također moglo biti ukorijenjeno na strani ponude, gdje bi usporeni tehnološki napredak doveo do slabog rasta produktivnosti. Ukratko, sekularna stagnacija koju je predvidio Summers, u kojoj su niske kamatne stope neophodne za kompenzaciju niskog povrata na ulaganja, mogla bi isto tako biti uzrokovana usporavanjem tehnoloških promjena usmjerenih na poboljšanje produktivnosti, kao što je istaknuo Gordon. Stoga je od koristi istaknuti da se čini kako se u posljednje vrijeme nije promijenila ponuda štednje, već očekivani povrat na ulaganja. Gospodarstvo izmiče zamci nulte kamatne stope, ne uslijed pada štednje, već stoga što ulaganja postaju primamljivija, uslijed poboljšanih očekivanja. To samopouzdanje potječe djelomično iz poreznog zakonodavstva naklonjenog poslovanju koje je nedavno stupilo na snagu u SAD-u.

No, konkretnije, čini se da to odražava pomak u načinu na koji se percipiraju sadašnje tehnologije i one u koje su još u razvoju. Jednostavnim riječima, došlo je do širenja tehnološkog optimizma. U slučaju da, osporavajući Gordonovu tezu, današnje tehnologije doista značajno potaknu produktivnost, povećao bi se povrat na ulaganja (osim ako radna snaga ne dobije svu dobit u obliku viših plaća, što je ishod koji nitko ne očekuje). To bi podiglo iz negative kamatnu stopu na kojoj se temelji ravnoteža između ponude i potražnje, što bi riješilo Summersov problem sekularne stagnacije.

Oprez Svjetske banke
Međutim, treba naglasiti, da su se promijenila očekivanja, a ne procijenjeni potencijalni rast. U SAD-u, godišnji rast produktivnosti dosegao je 2% tijekom drugog i trećeg kvartala 2017., ali je bio negativan u prvom kvartalu te godine i jednak nuli u posljednjem. Prema najnovijem izdanju izvještaja Svjetske banke Globalni ekonomski izgledi, "usprkos nedavnom ubrzanju globalne ekonomske aktivnosti, potencijalni rast proizvodnje slabi".

Stoga, jesmo li ili nismo na rubu održivog ubrzanja globalnog ekonomskog rasta ovisi o tome hoće li današnje inovativne tehnologije napokon imati značajan utjecaj na radnu snagu te na ukupnu faktorsku produktivnost. Ja vjerujem da hoće. No, činjenica je da, do sada, to nije bio slučaj. Samo ako godišnji rast produktivnosti premaši svoj trenutni raspon od 0,5% -1% do 1,5% -2% u nadolazećim godinama, biti će moguće izjaviti da su Sjedinjene Američke Države izbjegle sudbinu koju su predvidjeli Summers i Gordon.

Ne bi se smjelo dopustiti da današnji ekonomski optimizam zasjeni to, a kamoli da urodi zadovoljstvom po pitanju budućnosti. Naposljetku, čak i ako tehnologija ispuni očekivanja optimista po pitanju utjecaja na rast, još uvijek će ostati izazov da se pobrinemo da dodatni rast bude inkluzivan.

© Project Syndicate, 2018.