U današnje se vrijeme rasprave o klimatskim aktivnostima često usredotočuju na najveće prošle i sadašnje emitere.

No, ako pogledamo u budućnost, najveći klimatski rizici i prilike leže u preko 60 država potpisnica kineske inicijative Jedan pojas, jedan put. Inicijativa Jedan pojas, jedan put, koju je Kina pokrenula 2013. godine, usredotočena je prije svega na mobiliziranje kapitala za infrastrukturna ulaganja i poboljšanje povezivosti između gospodarstava koja u njoj sudjeluju, čija su većina još uvijek zemlje u razvoju s relativno niskim dohotkom. Međutim, dok postoji nada da će inicijativa Jedan pojas, jedan put potaknuti naglo ubrzanje rasta BDP-a i razvoj diljem tih gospodarstava, infrastruktura i ostala ulaganja povezana s tom inicijativom mogla bi također imati duboke posljedice za okoliš i klimu.

Kako trenutačno stoje stvari, udio država potpisnica inicijative Jedan pojas, jedan put, izuzev Kine, iznosi oko 18% globalnog BDP-a, dok na njih otpada 26% globalnih emisija ugljikovog dioksida. Međutim, u nadolazeća dva desetljeća očekuje se da će prosječna stopa rasta BDP-a država potpisnica inicijative biti dvaput veća u usporedbi s državama članicama OECD-a, dok će ulaganja u države potpisnice inicijative Jedan pojas, jedan put vjerojatno premašiti pola ukupne vrijednosti ulaganja na globalnoj razini. Prema najgorem scenariju, udio država potpisnica inicijative mogao bi do 2050. godine premašivati pola globalnih emisija CO2.

Suprotno od ostatka svijeta
Ta mogućnost, navedena u nadolazećoj studiji čiji smo koautori, pretpostavlja da se gospodarstva potpisnici inicijative Jedan pojas, jedan put drže svoje postojeće putanje intenziteta emisije ugljika, dok ostatak zemalja svijeta smanjuje vlastite emisije sukladno Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama. Drugim riječima, ako se njime ne upravlja sa sviješću o posljedicama klimatskih promjena, razvoj u zemljama potpisnicama inicijative Jedan pojas, jedan put potkopao bi napore usmjerene na postizanje globalnih klimatskih ciljeva.

To je rizik koji je potrebno ozbiljno shvatiti. Iako brojni globalni investitori postaju u sve većoj mjeri senzibilizirani po pitanju klimatskih rizika te ih stoga općenito manje privlače ugljično intenzivna dobra, vjerojatno je da će infrastrukturni projekti inicijative Jedan pojas, jedan put biti uvelike oslobođeni takvih pritisaka. Naposljetku, većini država potpisnica inicijative Jedan pojas, jedan put nedostaju obveze ili poticaji, uključujući sustave za određivanje cijena ugljika koji bi pokazali investitorima cijene u sjeni (prikriveni društveni granični trošak) ugljično intenzivnih dobara. Povrh toga, te zemlje prikazuju brojna svoja ugljično intenzivna dobra u objavljenim bilancama stanja, za koje je manje vjerojatno da će postati "neiskoristiva imovina".

Niskougljični ugovori
Kako bi se osiguralo da razvoj u državama potpisnicama inicijative Jedan pojas, jedan put ne potkopava globalni klimatski program, potrebno je poduzeti smislene korake u cilju značajnog smanjenja ugljičnog otiska novih ulaganja u ta gospodarstva. Prostor za djelovanje nije velik: investicijske odluke donesene u sljedećih nekoliko godina odredit će intenzitet emisije ugljika najvažnije infrastrukture i najvećih nekretnina koji će funkcionirati desetljećima. 

Povezivanjem politike, financija i ekspertize te tehnoloških resursa međunarodne zajednice moguće je postaviti temelje za niskougljični razvoj u gospodarstvima potpisnicima inicijative Jedan pojas, jedan put. U tu svrhu, potrebno je provesti tri fokusirane i međusobno povezane aktivnosti. Prije svega, potrebno je uvjeriti globalne investitore da usvoje zelena načela u ulaganjima u regiji duž Jednog pojasa, jednog puta. Takav bi trud mogao uključivati načela zelenih investicija za projekt Jedan pojas, jedan put, koja su uveli kineski Odbor za zeleno financiranje i londonski City u studenom prošle godine, u gradovima kao što su London, Hong Kong, New York i Singapur, kao glavni izvori kapitala na globalnoj razini.

Traženje od investitora da objave ugljični otisak infrastrukturnih projekata Jedan pojas, jedan put, umjesto samo rizika koji klimatske promjene predstavljaju za ulaganja, također bi značajno izmijenilo situaciju. Drugo, Kina bi mogla poduzeti agresivnije radnje u cilju promicanja niskougljičnih ulaganja u države potpisnice inicijative Jedan pojas, jedan put, sukladno s visokom razinom vladine posvećenosti promicanju održivog razvoja i vlastite vodeće uloge u borbi protiv klimatskih promjena na međunarodnoj razini.

Primjerice, Kina bi mogla zahtijevati da sva ulaganja u projekt Jedan pojas, jedan put od strane kineskih financijskih institucija i nefinancijskih korporacija vidljivo poštuju određene zelene standarde. To bi se moglo nadopuniti kroz osmišljavanje niskougljičnog ugovora koji uključuje vodeće kineske i međunarodne tvrtke koje provode projekte Jedan pojas, jedan put i opskrbljuju zelenim tehnologijama zemlje koje u njima sudjeluju.

Zelena javna nabava
Na kraju, međunarodne organizacije trebale bi povećati vlastitu podršku državama potpisnicama inicijative Jedan pojas, jedan put po pitanju razvoja ozelenjavanja infrastrukture. Izvan upravljanja okolišem, takve bi organizacije trebale pomoći u promicanju okvira za politiku zelenog financiranja i povećati svoj kapacitet za zelenu javnu nabavu. Naposljetku, dok se većina infrastrukturnih ulaganja u projekt Jedan pojas, jedan put još uvijek pouzdaje u međunarodno financiranje, s vremenom će financijski sustavi većih država potpisinica te inicijative u sve većoj mjeri oblikovati intenzitet emisije ugljika u domaćim ulaganjima.

Projekt Jedan pojas, jedan put ima potencijal za oživljavanje gospodarstava u razvoju i povećanje dohotka za velik broj milijuna ljudi. Međutim, moramo se pobrinuti da dobrobiti ne budu poništene neublaženim klimatskim promjenama. Ovo je trenutak u kojem Kina i međunarodna zajednica moraju raditi zajedno kako bi poduzele konkretne mjere koje bi osigurale da ulaganja u projekt Jedan pojas, jedan put budu klimatski prihvatljiva.

Koautor teksta Ma Jun je bivši glavni ekonomist Narodne banke Kine, direktor je Centra za financiranje i razvoj na Sveuilištu Tsinghua i predsjednik Odbora za zeleno financiranje

© Project Syndicate, 2019.