Od idućeg tjedna mijenjaju se uloge i diskriminirani izlaze iz sjene, a oni koji su dosad suvereno vladali ugostiteljskim objektima postaju diskriminirani. Potpunu zabranu pušenja u ugostiteljskim objektima, koja zakonski ne dopušta čak ni “magareću klupu” u kutu za pušače, teško je označiti drugačije nego diskriminacijom skoro 30 posto građana.

Jer iz velike potrebe razvijenog društva da se brine o zdravlju svojih građana, i onih koji puše i onih koji ne konzumiraju proizvode od duhana, nije proizašla niti edukativna kampanja, niti zabrana prodaje duhanskih proizvoda, niti zabrana sadnje duhana… nego ograničavanje slobode konzumacije legalno dostupnog proizvoda na javnim jestima. I onda kada je sve počelo većina pušača je rekla “OK.” Nije dobro dimiti u čekaonicama kod doktora, u sredstvima javnog prijevoza ili kino dvoranama, ali sada se dogodio nešto sasvim drugo. Ne samo da je pušačima još malo ograničena već stješnjena sloboda, već je vlasnicima kafića propisano kako se u njihovom privatnom objektu ljudi moraju ponašati, bez da im je ostavljena mogućnost da slobodno odluče žele li raditi u oblacima duhanskog dimu ili ne. Ugostitelji su odmah, nažalost bez odjeka kod mjerodavnih, počeli upozoravati na gubitke i pad prometa. Najvažnije je zdravlje građana i ništa ga ne smije ugrožavati, ponajmanje profit, povikali su vlastodršci. I u svojoj brižnosti osvojili simpatije građana. U naletu brige za zdravlje zaboravili su jedino zabraniti prodaju i proizvodnju duhana, jer od tuda dolazi dosta novaca, a nitko se ne želi odreći zarade ako to ne mora. Ugostitelji se nažalost moraju odreći zarade jer će inače biti kažnjeni i oni i pušači. Međutim, nove informacije govore kako će ugostiteljima u pomoć priskočiti do sada maltretirani nepušači koji inače obožavaju kavane, ali nisu mogli do stola od ‘zlih pušača’. I nikome nije jasno zašto se ti ugostitelji bune kada će imati pune objekte, a zdraviji zrak u njima. Sigurno ni oni sami iz primjera drugih zemalja nisu dobro shvatili kako se promet prepolovio i kako je zabrana pušenja upravo njihove kolege iz Slovenije (i drugih europskih zemalja) stajala skoro polovice godišnje zarade. Jednostavno su u zabludi jer ne razumiju da zdravlje traži svoju žrtvu, što u konzumaciji štetnih tvari što u ostvarenju profita. Država to razumije i lijepo je pomirila interes duhanske i industrije i nepušača. Prvi i dalje nesmetano prodaju svoj proizvod i plaćaju porez, a drugi dišu punim plućima. Mala kolateralna žrtva su ugostitelji koji bi trebali imati razumijevanja za više ciljeve. Kao i pušači, koji bi trebali nastaviti uživati u dimu, jer to puni državnu blagajnu, ali samo tamo gdje ih se ne vidi.