Tri domaće šećerane, Tvornica šećera Osijek, Viro tvornica šećera i županjska Sladorana, izvijestile su krajem prošle godine da osnivaju zajedničku tvrtku koja će obavljati djelatnosti objedinjene proizvodnje i prodaje šećera na tržištu pod radnim nazivom "Hrvatska industrija šećera".

Temeljem ugovora one će udružiti svoje proizvodne kapacitete, znanje i poslovno iskustvo te zajednički osnovati novo trgovačko društvo koje će obavljati djelatnosti objedinjene proizvodnje i prodaje šećera na tržištu. U novom društvu Tvornica šećera Osijek držat će 40 posto udjela, a Viro tvornica šećera i Sladorana zajedno 60 posto.

Zakašnjela pomoć
Osnovni cilj objedinjavanja hrvatske industrije šećera stvaranje je većeg i efikasnijeg poslovnog sustava koji u uvjetima rastuće liberalizacije i pojačane konkurencije na europskom tržištu, nakon ukidanja sustava proizvodnih ograničenja, može na ekonomski održiv način konkurirati regionalnim i drugim europskim i globalnim sudionicima na tržištu na kojem djeluje i naša industrija. Ekonomsko održivo poslovanje hrvatske šećerne industrije jamac je očuvanja i nastavka strateški važne proizvodnje šećerne repe u Hrvatskoj.

Marinko Zadro, jedan od vlasnik Viro tvornice šećera, o potrebi udruživanja tri domaće industrije govorio je još prije deset i više godina, s objašnjenjem da je to jedini način da se održi domaća industrija i proizvodnja. Naime, većina zemalja EU, od kojih je nama najbliža Slovenija, ulaskom u EU, ostala je bez šećerane, a time i bez proizvodnje šećerne repe. Hrvatska je imala sreće da je tržište šećera donedavno bilo zaštićeno, ali se ipak ukidanjem kvota za proizvodnju sve promijenilo, zbog čega je i došlo do turbulencije na cjenovnom tržištu, te posljedično najavljenog udruživanja.   

Poznato je da je Hrvatska ušla u EU 2013. i da se nalazila u neravnopravnom položaju jer nije imala nikakvu pomoć za restrukturiranje sektora proizvodnje šećera. Sve stare države članice i dio novih koristile su izdašna sredstva Europskog fonda za restrukturiranje, koja su prema nekim procjenama iznosila više od 5,4 milijardi eura.

Krajem godine predstavnici Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj EK (DG AGRI) zastupnicima u EU parlamentu predstavili su aktualnu situaciju u sektoru šećera i mjere koje je poduzela ili predvidjela EK za potporu proizvođača najviše pogođenih krizom cijena šećera u kombinaciji s vrlo niskim prinosima šećerne repe. Tada su pojedini naši zastupnici, predvođeni Marijanom Petir, izrazili nezadovoljstvo objašnjenjem te Uprave.

Glavni izvozni sektor
Kako je objasnila Petir, hrvatski stručnjaci smatraju kako je potporu privatnom skladištenju trebalo uvesti kada su cijene pale ispod cijene od 404 eura/t što je minimalni prag koji predstavlja "zdravlje sektora". Cijena šećera je u srpnju bila 346 eura/t, zbog čega je bilo potrebno aktivirati mjere potpore sektoru, među kojima je bilo moguće osnovati Fond za krize namijenjen potrebama sektora šećera.

Cijene šećera u EU nakon ukidanja kvota (30. rujna 2017.) toliko su smanjene da se čak i najkonkurentniji proizvođači bore kako bi pokrili svoje troškove, a cijene su sada na najnižoj razini u posljednjih dvanaest godina. Prema procjenama EK, proizvodnja šećera u EU od rekordnih 21,1 milijun tona (2017./18.) smanjila na 18,7 milijuna tona što je pad za 11 posto. Osim toga, radi smanjenja svjetskog viška zaliha i manjih prinosa očekuje se i deficit šećera u nadolazećoj sezoni 2019./20.  Cijene sirovog šećera na svjetskom tržištu bilježe najnižu razinu u posljednjih deset godina, a iako je zabilježen blagi porast od rujna do danas, značajni gubici s kojima se suočavaju proizvođači stavili su investicije na čekanje što bi moglo rezultirati dugoročnim posljedicama za konkurentnost toga sektora.

A šećer je u Hrvatskoj bio glavni izvozni sektor u agraru u 2017. godini s tri tvornice i više od tisuću kooperanata. Hrvatski proizvođači upozoravaju na činjenicu da kad se jednom zatvori šećerana onda na tom mjestu praktički prestaje uzgoj šećerne repe. Katastrofalno bi bilo da krajnji rezultat nakon već druge i znatno teže krize u posljednje četiri godine bude napuštanje te proizvodnje u Hrvatskoj i da se šećerna repa u EU nastavi proizvoditi samo u Njemačkoj i Francuskoj te eventualno Nizozemskoj i djelomično Poljskoj. 

Slabi prinosi i loša kvaliteta
Početak djelovanja Hrvatske industrije šećera na tržištu podložan je o odobrenju skupština osnivača koje će se uskoro sazvati te Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Za proizvođače šećerne repe i šećerane prošla je godina, kaže predsjednik Uprave Viro grupe Željko Zadro, bila najgora do sada i godina kakva se ne pamti. Imali su katastrofalne cijene, slabe prinose, lošiju kvalitetu i užasnu iskorištenost u tvornicama.

On smatra da je budućnost cijene šećera u EU 500 eura za tonu – plus-minus deset posto, što bi bilo prihvatljivo.  A domaće šećerane smatraju kako bi država mogla pomoći šećernoj industriji ako bi se određene kulture koje su strateški važne za RH, a među njima je i šećerna repa, određenim bonusima valoriziralo i dalo im se na vrijednosti. Jedan od prijedloga je da se proizvođačima repe vrati isplata dodatnog poticaja u punom iznosu jer se više od 20 posto poticaja za repu 2015. prenijelo u sektor mljekarstva.

Svi proizvođači u okruženju, Švicarska, Italija, Mađarska i druge bile su podržane od države tako da su se poticaji za šećernu repu udvostručili. Švicarska je najbolji primjer, gdje poticaj po hektaru iznosi onoliko kolika je vrijednost proizvodnje. Mi ne očekujemo tako visoku pomoć, ali sigurno je da ćemo bez državne pomoći biti izloženi velikom riziku jer sudbina šećerana ovisi o proizvođačima šećerne repe, jedinstven je stav domaćih šećerana.