Mnoge stranke i punomoćnici nedovoljno upoznati s mirenjem, često navode nekoliko razloga zbog kojih ga odbijaju: 1) prijedlog za mirenje smatra se znakom slabosti, 2) mirenje je prilika za stranu koja nije u dobroj vjeri da sazna povjerljive informacije i 3) spor je pravno složen i strankama vladaju negativne emocije.

Sva tri razloga nisu valjana za nekorištenje mirenja kao načina rješenja spora. Pregovori te mirenje koje slijedi iza neuspjelih pregovora, najbolji su način da stranke dobiju jedna od druge ono što žele. Punomoćnici stranaka koji su sudjelovali u mirenju znaju kakvu dobrobit ono može donijeti. Neovisno o tome stoje li pravno dobro ili loše u sporu, oni znaju da je prijedlog za mirenje znak snage, a ne slabosti. Predložiti mirenje u najprikladnije vrijeme, znak je razboritosti u brizi o vlastitim interesima.

Primjerice, ako se odlučite za parnicu u sporu u kojem pravno slabo stojite, najvjerojatnije ćete izgubiti pred prvostupanjskim sudom. Ako ipak dobijete, najvjerojatnije ćete izgubiti pred žalbenim sudom. Ako se odlučite za parnicu u sporu u kojem pravno dobro stojite, najvjerojatnije ćete uspjeti pred prvostupanjskim sudom, a ako ne, uspjet ćete pred žalbenim sudom. Ako uspjeh u sporu ocjenjujete s 50/50%, tada nema smisla ni promišljati o parnici. Pobijedili ili izgubili pred prvostupanjskim sudom, izglede u žalbenom postupku možete izjednačiti s izgledima za uspjeh pri bacanju novčića.

Parnica je stvorena da traje 
Razborit punomoćnik zna da ako njegova stranka pravno slabo stoji u parnici, da će pravno slabo stajati i u mirenju te da ako pravno dobro stoji u parnici, da će dobro stajati i u mirenju. Ako su pravni izgledi stranaka podjednaki, nema boljeg načina do mirenja za postizanje dogovora o podjeli međusobnih razlika. Ustrajati u svim ovim slučajevima u parničenju samo odgađa neizbježno, uz brojne prateće tegobnosti. U današnje vrijeme ni jedna stranka u sporu, a posebno gospodarstvenici, više ne može sebi priuštiti ignoriranje mirenja kao načina rješavanja sporova. Nemogućnost punomoćnika stranke prepoznati stranke, spor i vrijeme za mirenje, znak je slabosti i ravnodušnosti prema profesiji te neodgovornosti za interese stranke. Mogućnost zlouporabe vremena također je neuvjerljiv razlog za odbijanje mirenja. Prije svega, mnoge parnice se zlouporabljuju.

Pored toga, parnica je stvorena da traje, najmanje nekoliko godina. U mirenju imate dobre izglede riješiti spor u jednom danu, tijekom par tjedna ili najviše par mjeseci. Ovakav vremenski dodatak je zanemariv u usporedbi s dugotrajnom parnicom. Čak i mirenja koja nisu dovršena nagodbom, najčešće su razlog za brzo okončanje parnice izvansudskom nagodbom. Plašiti stranku mirenjem kao mogućim forumom za otkrivanje povjerljivih informacija, također je neutemeljeno.

Prvo, svrha parnice je baš utvrđivanje svih informacija (činjenica i dokaza) potrebnih za rješenje spora, čak i onih skrivenih. Drugo, količina informacija koju svaka stranka želi otkriti, bilo u parnici, a posebno u mirenju, ovisi samo njoj. Čak što više, stranka u tom pogledu u mirenju ima punu kontrolu, u parnici ne. Konačno, ako je već cilj parnice otkriti potrebne informacije za rješenje spora, zašto to stranke ne bi učinile dobrovoljno u neformalnom postupku u kojem ih nitko na to ne prisiljava. Otkrivanje informacija u mirenju je jedna od osnovnih zadaća mirenja. Više informacija, kvalitetnije odlučivanje. Više različitih istina, cjelovitija istina. Više informacija i više istina, bolje rješenje spora.

Beskorisno suprotstavljanje 
Konačno, ne prihvatiti mirenje samo zato jer je riječ o pravno složenom sporu i o strankama kojima vladaju negativne emocije, još je više neutemeljeno. Pitanje pravne složenosti spora, važno je u parnici, ne u mirenju. Ono se odvija u sjeni prava i pravna pitanja iako važna, nisu u fokusu. U fokusu je poremećeni odnos i razlozi koji su doveli stranke do nerazumijevanja, konflikta i prekida komunikacije. Riječ je o postupku koji strankama pruža priliku obnoviti privremeno poremećeni odnos i tražiti put prema izlazu iz konflikta.

U mirenju se ne utvrđuje tko je u pravu, a tko u krivu! Kroz ponovnu komunikaciju i uvažavanje razloga različitog promišljanja o istoj stvari, traži se rješenje od zajedničkog interesa. Preduvjet je uzajamno prihvaćanje da usmjerenost samo na vlastite interese, ne daje rezultate. Pored toga, parnica je dizajnirana za suprotstavljanje već suprotstavljenih stranaka, u bitki u sudskoj pravnoj areni s ciljem poražavanja protivnika. U mirenju se stranke uvjeravaju u beskorisnost suprotstavljanja za rješenje spora.

Mirenje je usmjereno na deeskalaciju konflikta i negativnih emocija te na zamjenu suprotstavljanja suradnjom. U mirenju na suprotnoj strani, za razliku od parnice, nemate protivnika, već partnera u rješavanju zajedničkog problema. Sve se odvija u sigurnom ozračju u kojem nitko ne ocjenjuje i ne osuđuje postupke i riječi stranaka. I u kojem nitko ne odlučuje umjesto njih. Izmiritelj ne odlučuje o sporu, već pomaže strankama naći rješenje. Takvo ozračje daje priliku uobičajenim negativnim emocijama koje prate konflikt, "ispuhati se." Tek kada stranke izbace iz sebe negativne emocije, spremne su na korake usmjerene na suradnju i zajedničko rješenje.         

Mirenje nije za sve 
Mirenje nije rješenje za sve stranke i za sve sporove. No, za mnoge je. Zato mu dajte šansu. Nećete znati ako ne pokušate. Nemate što izgubiti, a možete jako puno dobiti. Bit je u tome da ste vi ti koji imate pravo izbora između više mogućnosti za rješavanje vašeg spora. Odlučite o tome detaljnom analizom svih okolnosti. Možda vam u tome može pomoći sljedeća priča iz stvarnog života iz svijeta prava. Stranka i njen punomoćnik procjenjivali se izglede u parnici i nakon pomne analize, punomoćnik je procijenio da stranka ima 65% izgleda za uspjeh. Čini li vam se mnogo ili malo? Ako niste sigurni, nastavite čitati. Želite putovati vlakom. Na peronima se nalaze tri vlaka. Svi voze prema vašoj destinaciji. Dobili ste povjerljivu informaciju da će jedan od njih na putu iskočiti iz tračnica, no nije poznato koji je to vlak. Dakle, imate oko 33% šanse da ne stignete živi i zdravi do cilja. Hoćete li ući u koji od tih vlakova?