Pred Hrvatskom je nova turistička sezona, a turisti nas još uvijek ne prepoznaju kako gastronomsku destinaciju nego smo i dalje zemlja "sunca i mora", a strani turisti ističu i naše kulturno naslijeđe, ljepotu prirode, pa čak i sigurnost Hrvatske kao destinacije, no kada je kada je riječ o gastronomiji u nekim istraživanjima ona kod stranih turista ne izaziva neki posebno jak dojam. 

Turisti kao naše najjače atribute u gastronomiji ističu tek vino i kavu i ne prepoznaju druge naše delicije što znači da još puno trebamo raditi na pozicioniranju Hrvatske kao destinacije na kojoj se dobro i kvalitetno jede te podići proizvodnju kvalitetnih proizvoda, istaknula je Katarina Miličević, turistički stručnjak i direktorica tvrtke thinktourism, na konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo – dvije godine kasnije", koju je organizirao Večernji list. 

Plasman kvalitetnih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda u turizmu je i dalje nedovoljan, što je posljedica nedostatne proizvodnje i produktivnosti, razjedinjenosti proizvođača, nepostojanja dugoročne strategije za poljoprivredu i turizam – te činjenice da kao gastronomska destinacija još uvijek ne postojimo na karti svijeta. Važno je kako sebe brendiramo i predstavljamo u svijetu, a kako se čini napravili smo tek male pomake od toga da nas se doživljava kao zemlju u kojoj od gastronomije dominiraju ćevapi, kebabi i pizze.

Dakle, unatoč velikom broj promocija po svijetu, akcijama kojima se želi potaknuti promjena razmišljanja i ponuditi turistima naša kvalitetna hrana, još uvijek nismo uspjeli dosegnuti ono što su napravili Talijani ili primjerice Grci sa svojom gastronomijom – vinima, sirevima i drugim nacionalnim jelima za koje se vežu te destinacije. Jedan od načina kako su to postigli je, među ostalim, i to da su otvarali svoje nacionalne restorane diljem svijeta, te i na takav način promovirali svoju gastronomiju.   

Osigurati samodostatnost
Turizam treba postati promotivni alat za hrvatske poljoprivredne proizvode, a uz razrađenu strategiju i udruživanje proizvođača može dodatno pospješiti gospodarstvo. Valja istaknuti i da državne institucije moraju imati ujednačene strategije promocije i zajedno raditi te uskladiti svoje akcijske planove. No unatoč svemu tome, turizam može samo djelomično riješiti problem hrvatske poljoprivrede, koji su se godinama nagomilavali i danas ih je teško riješiti na brz i jednostavan način unatoč postojanju želje i volje da se to napravi. 

Turisti dolaze na naše tržište i kad su već tu trebamo iskoristi taj trenutak te promovirati domaće proizvode koji su vrijedni za izvoz. To je prilika koju nikako ne smijemo propustiti. Ali kako?  Stručnjaci kažu kako prije svega moramo osigurati samodostatnost u proizvodnji hrane, orijentirati se na one proizvodnje i proizvode u kojima možemo ponuditi bolju kvalitetu od drugih, a turizam trebamo shvatiti kao dodanu vrijednost.

Poljoprivreda i lokalni proizvodi trebaju biti na stolovima, poželjno ih je nuditi gostu te ga uključiti u proces spremanja hrane i pića. Danas ni klasični suveniri više ne prolaze, turisti vole odnijeti sa sobom lokalnu hranu. Ipak, naši manji proizvođači teško mogu imati dovoljno velike količine koje turistička ponuda diktira.  Državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede Marija Vučković kaže kako o udjelu domaće hrane u turizmu nema točnih podataka.

No prema nekim procjenama, oko 15 posto poljoprivrednih proizvoda troši se u turizmu, dok ostalo otpada na domaću potrošnju i izvoz. Kako bi se te brojke promijenile, Ministarstvo je, među ostalim, pokrenulo i natječaje za pokretanje nepoljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima, turizma, tradicijskih i umjetničkih obrta, za marketing i promociju poljoprivrednih proizvoda u EU…. Sa Svjetskom bankom i domaćim stručnjacima od listopada lanjske godine radi se i na izradi poljoprivredne strategije. 

Slabi distribucijski kanali
No kako veliki dio potpora, prema riječima Ive Grgića, profesora s Agronomskog fakulteta, "završava u krivim rukama, za plaćanje struje, ženidbe, birtiju…", ne proizvodimo dovoljno i više od 50% potrošnje u turizmu je iz uvoza. "Ne treba se plašiti uvoza. Mene više zabrinjava što ne proizvodimo dovoljno. Godišnje uvezemo oko 300 milijuna eura voća i povrća i uvoz će i dalje rasti. Jasno je to kao noć i dan. No, ako bismo, prema strategiji koju sam ja radio za voće i povrće, investirali 300 milijuna eura u poljoprivredu kroz tri godine, kroz EU fondove, banke i osobne investicije, za svega dvije godine uloženo bi se vratilo kroz vrijednost proizvodnje", uvjeren je Grgić.  Da bi se postigao cilj i kako bi postali i gastronomska destinacija moramo još puno toga napraviti u osnovnoj djelatnosti odnosni proizvodnji hrane.

Tako potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević kaže kako su za nedostatan plasman domaće ponude u turizmu krivci nedostatna proizvodnja (svega 64% potreba), neujednačena kvaliteta i nedovoljne količine. Od 2012. deficit vanjskotrgovinske bilance u poljoprivredi produbio se sa 740 milijuna eura na milijardu.

Izvozimo 2 milijarde eura poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a uvozimo za 3 milijarde i to proizvoda koji imaju najveću dodanu vrijednost. A najviše uvozimo ono što turizam najviše traži – meso, mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće, a ono što je posebnu uznemiravajuće i sve više pekarske proizvode.  Nadalje, nemamo niti dovoljno izgrađene distribucijske kanale, problem su i standard i količine malih proizvođača, koji bi udruživanjem ojačali pregovaračku moć prema HoReCa-i.

Gosti žele autentičnost 
Većina stručnjaka tvrdi kako su turisti željni autentičnosti. A pravi primjer za to su, primjerice, Terme sv. Martin i Jadranka s Lošinja, koji su uspjeli organizirati lokalne proizvođače i nude njihove kvalitetne proizvode. Dakle okrenuli su se kratkim lancima opskrbe, usmjerili su se na lokalne proizvođača i s njima sklapaju dugoročne ugovore i osiguravaju im stabilan i primjeren dohodak, što ih naravno i dodatno motivira da proizvode više i bolje, te da osmišljavaju proizvode s dodanom vrijednošću. 

Iako prostora za uzimanje većeg udjela u turizmu još ima pitanje je do koje mjere se treba vezati poljoprivredu i turizam. Danas turizam generira mnogo, no ako dođe do urušavanja gdje ćemo biti onda. Osim što bi trebali vidjeti kako proizvoditi više, trebamo i više izvoziti i ne samo biti usmjereni na domaću potrošnju i  turizam.