Nakon brojnih neuspjelih pokušaja "ukidanja i zamijene" Zakona o zaštiti pacijenata i pristupačnoj skrbi iz 2010. godine (Obamacare), administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa trenutno se nada da će postići svoju prvu legislativnu pobjedu uslijed porezne mjere ogromnih razmjera koju je zamaskirala pod izrazom "porezna reforma". U nastojanju postizanja tog cilja, republikanci u američkom Kongresu upravo su predstavili prijedlog zakona koji bi, ako bude proveden, mogao uvelike produbiti deficit i povećati javni dug za čak 4 trilijuna dolara tijekom sljedećeg desetljeća.

Što je još gore, plan republikanaca osmišljen je na način da usmjeri većinu dobrobiti prema bogatima. Smanjio bi stopu poreza na trgovačka društva s 35% na 20%, smanjio porez na kapitalne dobitke (dobit od ulaganja), ukinuo porez na nekretnine i uveo ostale promjene koje će pogodovati imućnima. Poput prijedloga republikanaca u sektoru zdravstva, njihov porezni plan nudi malo za kućanstva koja pripadaju srednjoj i radničkoj klasi te grcaju u problemima. Trump i dalje upravlja poput pluto-populista – plutokrata koji se pretvara da je populist – te nije oklijevao prevariti ljude koje je naveo da glasaju za njega.

Rast će javni dug
Prethodno objavi trenutnog plana, republikanci u američkom Kongresu donijeli su odluke o smanjenju poreza za 1,5 trilijuna dolara tijekom sljedećeg desetljeća. No, stvarni porezni rez vjerojatno će doseći znatno veće razmjere. Prijedlog za smanjenje porezne stope na trgovačka društva, primjerice na 20%, podrazumijeva porezni rez u vrijednosti od 2,5 trilijuna dolara, nakon što se razmotre ostali porezni rezovi u tom planu.

Ako se porezni rezovi žele zadržati na razini ispod 1,5 trilijuna dolara, trebalo bi zadržati stopu poreza na trgovačka društva na razini od 28% ili iznad toga i proširiti poreznu osnovicu. Kako bi se nadoknadila ta razlika, u prijedlogu zakona predlaže se ograničenje poreznog odbitka na hipotekarne kamate vlasnicima kuća, kao i odbitka poreza na imovinu te ukidanje ostalih poreznih pogodnosti za srednju klasu. Također bi se ukinuo ili ograničio odbitak poreza na dohodak za državne ili lokalne poreze – što bi opet kompromitiralo srednju klasu kako bi ona pokrila porezne rezove namijenjene bogatima. Problem je u tome što bi ukidanje poreznog odbitka na državnoj ili lokalnoj razini donijelo 1,3 trilijuna poreznih prihoda tijekom sljedećeg desetljeća.

Budući da bi ta promjena naškodila obiteljima sa srednjim dohotkom, brojni republikanci u državama s visokim porezima kao što su New York, New Jersey i Kalifornija tome će se suprotstaviti. Ako republikanci u američkom Kongresu i Trumpova administracija naposljetku zadrže porezni odbitak na razini države i na lokalnoj razini, njihovi porezni rezovi ukupno će povećati javni dug za 3,8 trilijuna dolara tijekom sljedećeg desetljeća.

Neizvjesna ulaganja
Nadalje, republikanci žele da njihovi porezni rezovi budu trajni. Međutim, oni pokušavaju donijeti zakon kroz proces usklađivanja proračuna američkog Kongresa, koji nalaže da bilo koji porezni rez koji povećava deficit nakon deset godina bude privremen. Čak i kad bi plan republikanaca doista održavao porezne rezove na 1,5 trilijuna dolara, on još uvijek ne bi bio sukladan s tim pravilom. Trump i republikanci u američkom Kongresu zastupaju stajalište da će porezni rezovi potaknuti gospodarski rast, a time i prihode. Međutim, standardni dinamični modeli ocjenjivanja pokazuju da bi povećani rast kompenzirao troškove samo za jednu trećinu, u najboljem slučaju Sjedinjene Američke Države bile bi suočene s 1 trilijunom dolara, umjesto s iznosom od 1,5 trilijuna dolara, izgubljenih prihoda. Kako će onda republikanci izbjeći ta fiskalna pravila?

Za početak, poput administracije predsjednika George W. Busha, oni će se pobrinuti da rezovi poreza na osobni dohodak isteknu nakon deset godina. To će im omogućiti dosta vremena za uživanje u političkim blagodatima poreznih rezova – počevši od izbora usred predsjedničkog mandata 2018. godine  – znatno prije nego što zakon stupi na snagu. Međutim, rezovi poreza na trgovačka društva sasvim su druga priča, jer kad bi oni bili privremeni, poništila bi se njihova svrha. Tvrtke posluju u znatno većim vremenskim okvirima nego domaćinstva i nije vjerojatno da će potaknuti ulaganja kao reakcija na porezne rezove koji traju samo deset godina.

U cilju rješavanja tog problema, Trump i republikanci mogli bi odlučiti zaobići ili manipulirati kongresna pravila. Ili bi se mogli pouzdati u neortodoksne i neprovjerene ekonomske modele kako bi tvrdili da su njihovi porezni rezovi zapravo prihodovno neutralni i da će imati znatno veći utjecaj na rast od onoga što predviđaju standardni modeli. Većina mainstream ekonomista procijenila bi da će porezni rez u predloženim razmjerima povećati potencijalni rast u SAD-u najviše za 20 baznih bodova, uslijed čega će stopa rasta s vremenom porasti s oko 2% na 2,2%. Ipak, Trump i njegovi savjetnici drže se netočne tvrdnje da će rast doseći 3% ili čak 4%.

Bez ekonomskog pravca
Pa ipak su republikanske administracije ustrajale u provedbi neodrživih i nepoželjnih poreznih rezova koji pogoduju prvenstveno bogatima, što vodi do sve većih deficita i trilijuna dolara dodatnog javnog duga.  Dodatno pogoršavajući situaciju, američki pluto-populistički predsjednik promiče porezni plan koji će dodatno povećati ekonomsku nejednakost u doba u kojem se dohodovni jaz i razlike u raspodjeli bogatstva sve više produbljuju, uslijed posljedica globalizacije, trgovine, migracije, novih tehnologija koje štede na radnoj snazi te konsolidacije tržišta u brojnim sektorima.

Obzirom da bogati obično teže tome da štede više nego ljudi koji pripadaju srednjoj ili radničkoj klasi, koji moraju trošiti velik razmjer vlastitog dohotka na osnovne potrebe, Trumpov porezni plan imat će slab učinak na ekonomski rast; on bi ga čak mogao i smanjiti. Također, znatno će više doprinijeti povećanju već ionako prekomjernog opterećenja javnim dugom u SAD-u. To je lažna reforma, koju nam je donijela administracija alternativnih činjenica i stranka koja je izgubila svoj ekonomski pravac.

© Project Syndicate, 2017.