Globalno gospodarstvo trenutno je uglavnom podložno pozitivnim gospodarskim trendovima: nezaposlenost je u padu, jazovi proizvodnje se zatvaraju, rast se povećava i, uslijed razloga koji još nisu jasni, inflacija ostaje ispod ciljeva najvećih središnjih banaka. S druge strane, rast produktivnosti ostaje slab, dohodovna nejednakost je u porastu i manje obrazovani radnici suočeni su s poteškoćama u pronalaženju privlačnih prilika za zaposlenje.

Nakon osam godina agresivnog stimulansa, razvijena gospodarstva izlaze iz produljene faze razduživanja koja je prirodno potiskivala rast na strani potražnje. Budući da je došlo do pomaka u razini i sastavu duga, smanjeni su pritisci razduživanja, što omogućuje sinkronizirano globalno širenje.  Ipak, s vremenom, primarna odrednica rasta BDP-a – i inkluzivnosti shema rasta – bit će dobici u produktivnosti. Ipak, kako sada stvari stoje, ima puno razloga za sumnju da će se produktivnost samostalno oporaviti. Postoji nekoliko važnih komponenti koje nedostaju u političkom miksu i koje bacaju sjenu na ostvarenje potpunog rasta produktivnosti kao i prijelaza na inkluzivnije sheme rasta.

Bez primjerenog vodstva
Prvo, potencijal rasta ne može se ostvariti bez dostatnog ljudskog kapitala. Ta je lekcija očita u iskustvu zemalja u razvoju, ali ona vrijedi također i za razvijena gospodarstva. Nažalost, diljem najvećeg broja gospodarstava, čini se da vještine i sposobnosti ne idu u korak s brzim strukturnim promjenama na tržištima rada.  Pokazalo se da vlade ili nisu voljne ili nisu sposobne postupati agresivno po pitanju obrazovanja i prekvalifikacije ili redistribucije dohotka.

U zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, distribucija dohotka i bogatstva u tolikoj je mjeri iskrivljena da si kućanstva s nižim dohotkom ne mogu priuštiti ulaganja u mjere uslijed kojih bi im bila omogućena prilagodba prilikama za zapošljavanje koje se ubrzano mijenjaju.  Drugo, na većem dijelu tržišta rada postoji veliki jaz informacija koji će biti potrebno zatvoriti. Radnici znaju da dolaze promjene, ali ne znaju kako se razvijaju zahtjevi za vještinama te stoga ne mogu temeljiti vlastite izbore na konkretnim podacima. Vlade, obrazovne ustanove i tvrtke nisu se niti približile pružanju primjerenog vodstva po tom pitanju.

Nove prilike za ulaganje
Treće, tvrtke i pojedinci teže ići tamo gdje se pruža više prilika, gdje su troškovi poslovanja niski, izgledi za zapošljavanje novih radnika dobri, a kvaliteta života visoka. Okolišni čimbenici i infrastruktura od iznimne su važnosti za stvaranje takvih dinamičnih, konkurentnih prilika.  Primjerice, infrastruktura snižava troškove i poboljšava kvalitetu povezivanja. Većina argumenata u korist infrastrukturnih ulaganja usredotočuje se na negativne aspekte: mostove koji se ruše, zakrčene autoputeve, drugorazredni zračni promet i slično.

No, kreatori politika trebali bi gledati dalje od potrebe za nadoknađivanjem odlaganja pitanja održavanja. Trebala bi postojati težnja za ulaganjem u infrastrukturu koja će stvoriti potpuno nove prilike za ulaganja i inovacije u privatnom sektoru. Četvrto, dugoročno gledano, javno financiranje istraživanja u znanosti, tehnologiji i biomedicini ključno je za pokretanje inovacija. Svojim doprinosom javnom znanju, temeljna istraživanja otvaraju nova područja za inovacije u privatnom sektoru.

Također, gdje god se provede istraživanje, ono rezultira efektom prelijevanja unutar lokalnog gospodarstva u njegovom okruženju. Gotovo niti jedna od ove četiri okolnosti nije značajno svojstvo političkog okvira koji trenutno prevladava u većini razvijenih zemalja. Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama, Kongres je usvojio paket poreznih reformi koji može dovesti do dodatnog povećanja privatnih ulaganja, ali imat će slabi učinak vezano uz smanjenje nejednakosti, ponovno uspostavljanje i preraspodjelu ljudskog kapitala, poboljšanje infrastrukture ili širenje znanstvenih i tehnoloških spoznaja. 

Rasterećenje od dugova
Drugim riječima, taj paket ignorira same sastojke neophodne za postavljanje temelja za uravnotežene i održive buduće sheme rasta, za koje su karakteristične visoke ekonomske i društveno produktivne putanje s podrškom kako na strani ponude i tako i na strani potražnje (uključujući ulaganja). Ray Dalio opisuje putanju koja obuhvaća ulaganja u ljudski kapital, infrastrukturu i znanstvene temelje gospodarstva kao putanju A. Njegova je alternativa putanja B, za koju je tipično pomanjkanje ulaganja u područjima koja će izravno potaknuti produktivnost, poput infrastrukture i obrazovanja.

Iako gospodarstva trenutno preferiraju putanju B, upravo bi putanja A dovela do višeg, inkluzivnijeg i održivijeg rasta, dok bi istovremeno također imala pozitivan učinak na dugotrajno preopterećenje korporativnim dugom koji se povezuje s velikim državnim dugom i obvezama koje nisu dug u područjima kao što su mirovine, socijalno osiguranje i javno financirana zdravstvena skrb. Možda to jesu samo puste želje, ali mi se nadamo da će u novoj godini vlade uložiti koordiniranije napore za iscrtavanje nove putanje koja bi vodila od putanje B do putanje A o kojima je govorio Dalio.

Koautorica Karen Karniol-Tambour direktorica je Istraživanja ulaganja u tvrtki Bridgewater Associates

© Project Syndicate, 2018.