Tijekom posljednje dvije godine svjedočili smo rastu globalnog gospodarstva, no izmjenjivala su se razdoblja brze ekspanzije i usporavanja. Tijekom tog razdoblja osobito su dvije epizode uzrokovale pad cijena dionica od oko 10% u SAD-u i na globalnoj razini. Pojavljuje li se to neki model ili će se to nestalni globalni oporavak upravo stabilizirati? Prva se epizoda odigrala u kolovozu/rujnu 2015. godine kad su brojni promatrači strahovali da će kinesko gospodarstvo pretrpjeti "teško slijetanje".

Druga epizoda, koja se odigrala u siječnju/veljači 2016. godine također je proizašla iz zabrinutosti vezane uz Kinu. No, zabrinutost investitora također je rasla vezano uz pitanja zaustavljanja rasta gospodarstva Sjedinjenih Američkih Država, pada cijena nafte i robe široke potrošnje, brzog povećanja kamatnih stopa od strane američkih Federalnih rezervi te nekonvencionalne monetarne politike negativnih kamatnih stopa u Europi i Japanu. Svaka epizoda usporavanja trajala je oko dva mjeseca, nakon čega se korekcija cijena dionica počela ponovno preokretati. Bojazni investitora nisu bile potvrđene i središnje banke započele su s ublažavanjem vlastitih monetarnih politika; ili su, u slučaju Feda, stavile porast kamatnih stopa na čekanje. 

Stabilan kineski rast
Kao treći primjer, mogli bismo citirati razdoblje nakon referenduma o Brexitu održanog u Velikoj Britaniji u lipnju 2016. godine. No, ta je epizoda bila kratkotrajnija i nije uzrokovala usporavanje globalnog rasta, uslijed činjenice da je britansko gospodarstvo skromne veličine, te monetarnog popuštanja u to vrijeme. Doista, u mjesecima koji su prethodili izboru američkog predsjednika Donalda Trumpa u studenom prošle godine, globalno je gospodarstvo zapravo zakoračilo u novo razdoblje ekspanzije – premda je to bila ekspanzija u kojoj je potencijalni rast naprednih gospodarstava i gospodarstava u nastajanju ostao nizak. Možda još uvijek živimo ono što Međunarodni monetarni fond naziva "novim mediokritetom" – ili ono što Kinezi nazivaju "novom normalom" – niskog potencijalnog rasta.

Pa ipak se gospodarska aktivnost počela oporavljati u SAD-u, u Europi i eurozoni, Japanu te u ključnim tržištima u nastajanju. Uslijed novih mjera stimulansa došlo je do stabilizacije stope rasta kineskog gospodarstva. Također, tržišta u nastajanju, poput Indije, ostalih azijskih zemalja, pa čak i Rusije i Brazila – koja su iskusila recesije između 2014. i 2016. godine – sva ostvaruju sve bolje rezultate. Stoga, čak i prije nego što su američki predsjednički izbori inspirirali "Trumpovu trgovinsku politiku", "trgovanje na valu reflacije" obilježilo je novu fazu skromne globalne ekspanzije.  Najnoviji ekonomski podaci diljem svijeta nagoviještaju da bi se rast u ovom trenutku mogao ubrzati. Pa ipak ne može se isključiti mogućnost da se trenutna ekspanzija može pretvoriti u još jedno usporavanje na globalnoj razini – ako ne i u apsolutni zastoj – ako se materijaliziraju neki negativni rizici.

Fiskalna neizvjesnost
Primjerice, tržišta su očito bila suviše optimistična po pitanju Trumpa. Američki predsjednik neće moći provesti niti jednu od politika radikalnog rasta koje je predlagao; a bilo kakve političke promjene koje i uspije napraviti imat će ograničeni učinak. Za razliku od onoga što se tvrdi prema planiranju proračuna njegove administracije, godišnji rast gospodarstva SAD-a gotovo da i nema šanse za postizanje ubrzanja sa 2% na 3%.  Tržišta su istovremeno podcijenila rizike Trumpovih političkih prijedloga. Primjerice, administracija bi ipak mogla provesti protekcionističke mjere koje bi ubrzale trgovinski rat, a ona je već nametnula ograničenja na migraciju koja će vjerojatno smanjiti rast erozijom ponude radne snage.

Štoviše, Trump bi se mogao nastaviti baviti korporatističkim mikromenadžmentom što bi negativno utjecalo na ulaganja privatnog sektora, zapošljavanje, proizvodnju te odluke o cijenama. Također, njegovi prijedlozi fiskalne politike bili bi prevelik poticaj gospodarstvu koje je već ionako blizu pune zaposlenosti. To bi primoralo Fed na još brže podizanje kamatnih stopa, što bi poremetilo oporavak gospodarstva SAD-a, kroz povećanje troškova dugoročnog zaduživanja i jačanje dolara.  Zaista, Trump je donio sa sobom tako duboku fiskalnu neizvjesnost da bi Fed mogao pogriješiti u vlastitom kreiranju politika. Ako ne povisi kamatne stope dovoljno brzo, moglo bi doći do napuhavanja inflacijskog balona izvan kontrole.

Fed bi tada trebao brzo podići kamatne stope kako bi izbjegao rizik pokretanja recesije. Rizik koji je povezan s tim je da bi suviše sporo povećanje kamatnih stopa moglo dovesti do balona cijena imovine i svih ostalih opasnosti – zamrzavanja kreditnih tržišta, velikog porasta nezaposlenosti, ogromnog pada potrošnje i ostalog – svega što se podrazumijeva uslijed neizbježne deflacije. Nije vjerojatno da će trenutna predsjednica Feda, Janet Yellen, pogriješiti. No, tijekom sljedeće će godine Trump imati opciju postavljanja pet, a možda i šest, novih članova u Fedovo Vijeće guvernera koje se sastoji od sedam članova. Ako napravi loš izbor, doći će do znatnog porasta rizika od ozbiljnih političkih pogrešaka.

Eurozona u glibu
Tržišta također podcjenjuju današnje geopolitičke rizike, od kojih brojni proizlaze iz Trumpove konfuzne i rizične vanjske politike. Doista, globalno gospodarstvo moglo bi se destabilizirati bilo kakvim brojem scenarija koji uključuju SAD. Vojni obračun između SAD-a i Sjeverne Koreje u ovom se trenutku čini mogućim. Isto vrijedi i za diplomatski ili vojni sukob između SAD-a i Irana koji bi rezultirao šokom u opskrbi naftom; ili trgovinski rat između SAD-a i Kine koji eskalira u geopolitički sukob većih razmjera.

No, Trump nije jedini globalni rizik. Kina je pribjegla svježoj rundi fiksnih investicija temeljem kreditiranja u cilju stabilizacije vlastite stope rasta. To znači da će se ona morati srednjoročno uhvatiti u koštac s toksičnijom imovinom, dugom, financijskom polugom i prekapacitiranošću. U drugim zemljama nedavni rezultati izbora u Nizozemskoj i Francuskoj (i povoljna očekivanja vezana uz rezultate izbora u Njemačkoj) smanjili su rizik od dolaska populista na vlast u Europi. No, EU i eurozona još uvijek se nalaze u ekonomskom glibu. 

© Project Syndicate, 2017.