Hoće li se američko gospodarstvo probuditi tijekom sljedećih nekoliko godina nakon niza godina hibernacije i biti spremno za veliki povratak?
Uslijed nadolazeće republikanske administracije odlučno usredotočene na ponovno napuhavanje gospodarstva koje je već blizu pune zaposlenosti i obećanih trgovinskih restrikcija koje podižu cijene uvozne konkurentske robe te uslijed mogućnosti da neovisnost središnje banke bude ugrožena, gotovo je pouzdano da će doći do više inflacije – koja katkad gotovo izgledno može premašiti 3%. Rast outputa također bi mogao biti iznenađujući, mogao bi barem privremeno dosegnuti 4%.
Kažete da je to nemoguće? Baš suprotno.
Čini se da gospodarstvo već raste po godišnjoj stopi od 3%. Čak i ustrajni protivnici gospodarskih politika novoizabranog predsjednika Trumpa trebali bi priznati da su one nepokolebljivo “pro-biznis” (dok trgovina predstavlja očiglednu iznimku).
Razmotrite zakonodavstvo. Pod predsjednikom Barackom Obamom, radno zakonodavstvo značajno se proširilo, a da ne spominjemo dramatično povećanje okolišnog zakonodavstva. A tu nismo ubrojili ogromnu sjenu koju zakon o zdravstvenoj zaštiti pod nazivom Obamacare baca na sustav zdravstvene skrbi, čiji udio u gospodarstvu iznosi 17%. Zasigurno ne tvrdim da će ukidanje zakonodavstva iz doba predsjednika Obame poboljšati blagostanje prosječnog Amerikanca. Daleko od toga. No, tvrtke će biti ushićene, možda u tolikoj mjeri da će opet doista započeti s ulaganjima. Porast povjerenja već je opipljiv.

Dobrobit poreznih rezova

Nadalje, tu su izgledi za stimulus ogromnih razmjera, koji uključuje povećanje doista neophodne potrošnje na infrastrukturu. (Trump će vjerojatno prisiliti kongresnu opoziciju na veće deficite.) Još od financijske krize iz 2008. godine, ekonomisti diljem političkog spektruma zagovarali su iskorištavanje ultra-niskih kamatnih stopa u cilju financiranja produktivnih infrastrukturnih ulaganja, čak i po cijenu većeg duga. Projekti s visokim povratom sami se otplaćuju.
Daleko kontroverzniji je Trumpov plan vezano uz ogromno smanjenje poreza na dohodak u inozemstvu koji nerazmjerno pogoduje bogatima. Doista, stavljanje gotovine u džepove bogatih štediša teško se doima učinkovitim kao davanje gotovine siromašnima koji jedva preživljavaju. Trumpova protivnica, Hillary Clinton, nezaboravno je govorila o tome da Trumpova ekonomska politika “favorizira one najbogatije s učinkom curenja prema siromašnima”. No, bez obzira na to favorizira li Trump bogate ili ne, porezni rezovi mogu biti vrlo dobri za dobivanje poslovnog povjerenja.
Teško je s točnošću znati koliko će dodatnog duga donijeti Trumpov program stimulusa, ali procjene od 5 bilijuna dolara tijekom jednog desetljeća – povećanje od 25% – čine se trezvenim. Brojni ekonomski komentatori lijeve orijentacije, nakon što su osam godina pod Obamom tvrdili da nikad nema nikakvog rizika za američko zaduživanje, trenutno upozoravaju da će veće zaduživanje od strane Trumpove administracije postaviti temelje financijskom Armagedonu. Njihovo licemjerje je zapanjujuće, čak i ako su u ovom trenutku bliže tome da budu u pravu.
Teško je procijeniti u kojoj će mjeri Trumpova politika podići output i inflaciju. Što je američko gospodarstvo bliže punom kapacitetu, to će veća biti inflacija. Ako je američka produktivnost doista krahirala u tolikoj mjeri kao što to vjeruju brojni teoretičari, izgledno je da će dodatni stimulus podignuti cijene znatno više nego output; potražnja neće prouzročiti novu ponudu.

Normalizacija je blizu

S druge strane, ako američko gospodarstvo doista ima ogromne količine nedovoljno iskorištenih i neupotrijebljenih resursa, učinak Trumpove politike na rast mogao bi biti znatan. Izraženo keynezijanskim žargonom, još uvije postoji veliki fiskalni multiplikator. Lako je zaboraviti da poslovna ulaganja predstavljaju ono što najviše nedostaje za globalni oporavak, no ako do njih napokon dođe, mogao bi započeti vrlo oštri porast kako outputa, tako i produktivnosti.
Oni koji su duboko naklonjeni ideji “sekularne stagnacije” rekli bi da je visoki rast pod Trumpom gotovo nemoguć. No ako netko, poput mene, vjeruje da je spori rast tijekom proteklih osam godina uglavnom bio uzrokovan prevelikom opterećenošću dugom (debt overhang) i strahom od krize iz 2008. godine, tada nije teško vjerovati da bi normalizacija mogla biti puno bliže nego što nam se čini. Naposljetku, do sada je gotovo svaka financijska kriza naposljetku završila.
Naravno, sve ovo je optimistični spin Trumpove ekonomske politike. Ako se nova administracija pokaže nepredvidivom i nekompetentnom (što je realna mogućnost), potištenost će ubrzo nadvladati povjerenje. No čuvajte se učenjaka koji su uvjereni da će Trump dovesti do ekonomske katastrofe. Uoči izbora, Paul Krugman, kolumnist New York Timesa, nedvosmisleno je tvrdio da će Trumpova pobjeda dovesti do kraha tržišta dionica, te da oporavak uopće neće biti na vidiku. Ulagači koji su se pouzdali u njegove prosudbe izgubili su gomilu novca.

Spremni za brže pomake

Unatoč riziku od hiperbole, mudro se je sjetiti da netko ne treba biti drag da bi pokrenuo gospodarstvo. Njemačka je na brojne načine bila jednako uspješna poput Amerike u korištenju stimulusa za izvlačenje gospodarstva iz Velike depresije.
Ipak, sve bi još uvijek moglo završiti vrlo loše. Svijet je rizično mjesto. Ako dođe do zastoja globalnog rasta, američki rast mogao bi također biti ozbiljno ugrožen. Međutim, puno je vjerojatnije da bi nakon niza godina polaganog oporavka, američko gospodarstvo moglo napokon biti spremno za znatno brže pomake, barem tijekom nekog kraćeg razdoblja.

© Project Syndicate, 2016.