Prkoseći zdravom razumu, kao i poslovnim i financijskim elitama, čini se da se predsjednik SAD-a Donald Trump naslađuje mogućnošću trgovinskog rata. Njegove najnovije trgovinske restrikcije od 25% carine na kineski uvoz u vrijednosti 34 milijarde dolara stupile su na snagu 6. srpnja. Uskoro su rezultirale osvetničkim carinama na jednak volumen uvoza iz SAD-a na kinesko tržište. Trump je zaprijetio daljnjim mjerama protiv Kine, kao i carinama na uvoz automobila iz Europe. Također, i nadalje ostaje mogućnost povlačenja SAD-a iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ako se Meksiko i Kanada ne slože oko njegovih izmjena na način koji će se njemu svidjeti.

Trumpov protekcionizam, koji je automatski i bez razmišljanja, čini vrlo malo kako bi pomogao radničkoj klasi koja mu je pomogla u pobjedi na izborima. Razočarani Republikanci u američkom Kongresu i nezadovoljne korporacije koje su ga podržale u ostalim pitanjima mogle bi ga još i obuzdati. No, oni koji su, poput mene, mislili da će Trumpovo lajanje biti gore od njegovog ugriza po pitanju trgovine počinju mijenjati mišljenje oko toga kamo bi sve to moglo voditi. No, prije nego se suviše zanesemo sa scenarijima sudnjeg dana vezano uz trgovinu, trebali bismo razmotriti također i motivaciju ostalih zemalja. Trump bi mogao željeti trgovinski rat, ali on ga ne može voditi sam. Trgovinski rat iziskuje osvetu ostalih zemalja kako bi eskalirao. Međutim, postoje neodoljivi razlozi zbog kojih ostale zemlje ne bi trebale tako postupiti.

Trgovinska odmazda

Prema uobičajenom scenariju, trgovinska odmazda događa se zato što ostale zemlje imaju ekonomske razloge za odstupanje od niskih carina. Kanonsko povijesno iskustvo prikupljeno je tijekom ranih 1930-ih, kad su zemlje bile zahvaćene Velikom depresijom s visokom nezaposlenošću i neadekvatnim političkim rješenjima. Kontraciklička fiskalna politika nije još bila u modi – John Maynard Keynesova Opća teorija bila je objavljena tek 1936. godine – dok je Zlatni standard činio monetarnu politiku više nego beskorisnom. U takvim okolnostima, trgovinski protekcionizam imao je nekog smisla za svaku zemlju ponaosob, uslijed preusmjeravanja potražnje dalje od strane robe te je stoga pomogao u pružanju podrške zapošljavanju na domaćem tržištu.

Ekonomisti također razmatraju jedan scenarij usredotočen na takozvane učinke carina na uvjete trgovine. Ograničavanjem obujma trgovine, velika zemlja ili regija može manipulirati cijenama s kojima konkurira na svjetskim tržištima u cilju ostvarivanja vlastite koristi. Carina na uvoz osobito bi imala težnju deprecijacije cijena uvezene robe na svjetskoj razini, dok bi istovremeno podizala njene cijene koje uključuju carinu, a u državnu bi se blagajnu pohranjivala razlika od carinskih prihoda. Niti jedan od tih scenarija danas nema puno smisla. Europa i Kina nisu osobito zainteresirane za snižavanje cijena njihovog uvoza u svijetu ili za prihode koji iz njih proizlaze. Niti razmatranja o zapošljavanju ne predstavljaju glavni problem. Dok neke zemlje u eurozoni pate od visokih razina nezaposlenosti, protekcionizam ne bi mogao učiniti ništa za te zemlje, što ekspanzionistička fiskalna ili monetarna politika ne bi mogle učiniti bolje.

Kad bi se Europa, Kina i ostali trgovinski partneri osvetili u reakciji na Trumpove carine, samo bi smanjile vlastite dobitke od trgovine i ne bi požnjele nikakve prednosti protekcionizma. One bi također Trumpu napravile uslugu time što bi naizgled učinile vjerodostojnim njegove prigovore o “nepravednosti” ostalih politika prema SAD-u. Za ostatak zemalja u svijetu, podizanje carinskih prepreka značilo bi nanošenje štete sebi i drugima. Povrh toga, ako EU i Kina žele podržati multilateralni trgovinski režim, kao što to same tvrde, one ne mogu oponašati Trumpov unilateralizam i uzeti stvari u svoje ruke. Trebaju djelovati preko Svjetske trgovinske organizacije i čekati formalno ovlaštenje za uzvraćanje, bez očekivanja brzog rješenja ili da će Trump pokazati puno poštovanja za eventualnu odluku. Ukratko, vlastiti interes i principi nalažu suzdržano postupanje i bez (neodložne) odmazde. Došlo je vrijeme da Europa i Kina pokažu ponos i samopouzdanje.

Jeftin protekcionizam

Pod uvjetom da ostale zemlje ne pretjeruju, Trumpov protekcionizam ne treba biti tako skup kao što se to može činiti iz brojnih izvještaja. Vrijednost trgovine uz mjere i protumjere koje proizlaze iz Trumpovih trgovinskih politika već je dosegla 100 milijardi dolara, a Shawn Donnan iz Financial Timesa drži da bi ta brojka uskoro mogla premašiti 1 trilijun dolara ili 6% globalne trgovine. To su veliki iznosi. Ali to podrazumijeva i odmazdu, do koje ne treba doći.

Još je važnije istaknuti da dohodak i blagostanje imaju veći značaj nego sama trgovina. Čak i ako obujam trgovine pretrpi veliku štetu, agregatna ekonomska performansa ne treba značajnije trpjeti. Neke europske zrakoplovne tvrtke daju prednost Boeingu nad Airbusom, dok neke američke zrakoplovne tvrtke preferiraju Airbus u odnosu na Boeing. Trgovinska ograničenja mogla bi rezultirati potpunim krahom tog velikog obujma dvosmjerne trgovine zrakoplovima između SAD-a i Europe. No, ukupni gubitak gospodarskog blagostanja bio bi neznatan, sve dok zrakoplovne tvrtke smatraju proizvode dviju kompanija bliskim supstitutima. To neće minimalizirati troškove koje bi određene europske i kineske tvrtke mogle snositi usporedno s postepenim zatvaranjem tržišta SAD-a. No, za svakog izvoznika koji je u potrazi za alternativnim tržištima, mogla bi se naći druga domaća tvrtka s novom prilikom. Usporedno sa smanjenjem obujma trgovine SAD-a, također će biti manje američkih konkurenata i manje konkurencije SAD-u.

Ekonomisti obično idu obrnutim smjerom tijekom iznošenja argumenata protiv prekomjerne pažnje koja se pridaje onima na gubitku uslijed slobodnije trgovine. Oni ne bi u ovom trenutku trebali biti podložni istoj zabludi.

Trumpov protekcionizam mogao bi ipak rezultirati globalnim trgovinskim ratom, s krajnjim posljedicama po gospodarstvo, znatno ozbiljnijim od štete koju si trenutno nanosi. Ali ako se to dogodi, bit će to u jednakoj mjeri posljedica pogrešnog izračuna i pretjerane reakcije Europe i Kine kao i Trumpove ludosti.v

© Project Syndicate, 2018.