Kao treća najveća ekonomija u eurozoni Italija je u pojačanom fokusu investicijske zajednice još od rezultata proljetnih parlamentarnih izbora koji su na vlast doveli populistički obojenu kombinaciju Lige i Pokreta 5 zvjezdica.

Odlučni u svojoj namjeri da ispune predizborna obećanja, jer sve drugo bi prema Salvinijevim riječima značilo "izdaju", Talijani su pojačanim planom državne potrošnje neugodno iznenadili svoje europske kolege. Naime, talijanska je vlada 15. listopada napokon predala Europskoj komisiji svoj plan proračuna za 2019. godinu koji predviđa deficit od 2,4% BDP-a, s postupnim smanjenjem na 2,1% u 2020. i 1,8% u 2021. godini. Na što se zapravo namjerava potrošiti dodatni novac? 

Smanjenje porezne stope
Jedna od planiranih mjera, teška 10 milijardi eura u prvoj 2019. godini, odnosi se na uvođenje osnovnog građanskog dohotka od 780 eura, za sve građane koji žive ispod granice siromaštva.  Najavljeno je i postupno uvođenje paušalne porezne stope, čime se primjerice manjim kompanijama planira smanjiti poreznu stopu na 15%, a čija će implementacija u konačnici opteretiti državni proračun s oko 60 milijardi eura.  U planu je i opoziv dijela mirovinske reforme u smislu omogućavanja ranijeg umirovljenja, što bi moglo stajati dodatnih 30 milijardi eura godišnje.

U objašnjenju pojačanje potrošnje vlada očekuje kako će fiskalni stimulans potaknuti brži ekonomski rast u srednjem roku i smanjiti nezaposlenost.

Pojačana fiskalna potrošnja bi prema nekim procjenama možda mogla dodati oko 0,3 postotnih bodova stopi rasta BDP-a u slijedećoj godini, ali pitanje je koliki će stvarno biti efekt kad se uzme u obzir istovremeno pogoršanje uvjeta financiranja na tržištima.  Obzirom na visoku razinu zaduženosti Italije i odnos duga prema BDP-u od skoro 132% (drugi u eurozoni, odmah nakon Grčke), veće kamate svakako nisu dobrodošle.  Osim investitora, održivost duga brine i rejting agencije za koje se pojačano špekulira kako bi već krajem ovog mjeseca mogle sniziti izglede u negativne (S&P) i ocjenu rejtinga ispod investicijske razine (Moody's).

Sve jača nervoza 
Nervozu se najlakše može uočiti u razini prinosa na talijanski dug, koji se već tjednima kreću oko visokih 3,5%, što je u prosjeku oko 300 baznih bodova više u odnosu na njemačke državne obveznice.  Europska komisija ima vremena do kraja studenog za reviziju predanog plana. No može li Komisija stvarno natjerati Italiju da snizi planirani deficit? Odgovor bi bio – teško. 

Formalno, Komisija može izdati upozorenja ili u najgorem slučaju nametnuti sankcije u visini do 0,5% BDP-a, što bi u slučaju Italije značilo oko 8,5 milijardi kaznenih eura. Ipak, prijetnje sankcijama same po sebi nisu dovoljne jer sudeći po dosadašnjim potezima Komisije šanse za njihovu primjenu su relativno male, što se djelomično može pripisati i zahtjevnom procesu donošenja takvih odluka. 

Jesu li spremni na ustupke?
Uostalom, u odnosu na troškove novih mjera predviđenih u talijanskom budžetu za 2019., dodatna izdvajanja od 8,5 milijardi eura ne djeluju kao iznos pred kojim bi talijanska vlada odustala od svojih namjera. 

Za očekivati je kako će Komisija zauzeti čvrsti stav u traženju određenih prilagodbi, prije svega pod pritiskom ostalih članica Unije. U pitanju je samo koliko je druga strana spremna na ustupke.