Jeste li znali da je u Tajlandu nezaposlenost manja od jedan posto? Prije godinu dana bila je samo 0,5 %. Mogli bismo reći da je glede zaposlenosti Tajland obećana zemlja. No, je li to baš tako?

S BDP-om od 366 milijardi američkih dolara (2012.), prema informaciji Svjetske banke iz prosinca 2013., Tajland, tj. Kraljevina Tajland, nalazi se na 31. mjestu u svijetu po veličini BDP-a (Hrvatska s 59 milijardi dolara zauzima 71. mjesto). Zbog godišnjeg ekonomskog rasta većeg od 5% Tajland potražuje radnu snagu, njih više od stotinu tisuća, što je prilika za siromašne stanovnike susjednih država. Inače u Tajlandu 10% radne snage čine stranci. U industriji ribarstva (ribolov i prerada ribe) koja broji oko 650.000 osoba, u godini dana posao će naći više od deset tisuća stranaca, no malo tko će se od njih usrećiti.

Većina intervjuiranih stranih ribara s iskustvom na tajlandskim ribarskim brodovima svjedočila je o zlostavljanju i ubojstvima.U potrazi za poslom iz komunističkim režimom i njegovim nasljeđem osiromašenim i opljačkanim zemljama poput Mijanmara i Kambodže, posao u ribarskoj industriji Tajlanda našlo je mnogo prevarenih nesretnika koji su nerjetko krijumčarima ljudi platili put do "obećane zemlje" i "posla snova". Radeći i dvadeset sati dnevno bez dana odmora, mjesecima, pa i godinama, samo su najotporniji uspjeli preživjeti.Neki su uspjeli pobjeći, što nije bilo lako s obzirom na kaznu koja bi ih zadesila ukoliko bi ih pronašli, a neke je policija pod međunarodnim pritiskom oslobodila. Mnogi koji nisu više fizički bili sposobni raditi na ribarskom brodu bili su bačeni u more, a ako se ne bi utopili, pojeli bi ih morski psi.

Velika otkupnina

Potvrđeni su i slučajevi kad je desetak ribara ustreljeno i zatim bačeno u more odjednom. Mnogi od njih nisu imali nikakve identifikacijske dokumente jer su ilegalno ušli u Tajland tražeći posao, tako da za takva ubojstva nitko ne odgovara. U potrazi za ribarskom posadom zna se i oteti ljude koji bi se našli u blizini luke, a kad ste jednom na otvorenom moru gdje ostajete mjesecima već je kasno za bilo što.

Kapetan broda ili vlasnik spreman je platiti otmičarima ili krijumčarima ljudi, prema dostupnim informacijama, oko šesto dolara za novog člana posade, tako da u tom lancu krijumčara i otmičara (uz pomoć policije ponekad) mnogi imaju korist. Takva posada zarađuje vrlo malo ili uopće ne zarađuje, a neki ne prime plaću i po pet godina. Brod mogu napustiti samo u slučaju ako im zapovjednik ribarskog broda (dobro naoružan) dozvoli ili ako mu plate otkupninu, a to baš nije moguće, jer dovoljno novca nemaju.

Za svaki pokušaj bijega s broda ili neposlušnosti otkupnina raste, tako da se na brodu može ostati u nedogled. Ni žene iz siromašnih susjednih država u potrazi za "poslovima snova" ne prolaze bolje od muškaraca. Zabilježeni su mnogi slučajevi silovanja u tajlandskoj ribarsko-prerađivačkoj industriji zbog kojih nitko nije odgovarao, a u kojoj rade i maloljetnice.

Jeftinija posada

Prema mišljenju onih koji prate robovlasnički odnos u tajlandskoj ribarskoj industriji Tajland ne čini sve što je u njegovoj moći da popravi stanje jer vjerojatno ne želi ozbiljnije ugroziti veliki izvoz ribarske industrije (više od sedam milijardi dolara godišnje, što tu zemlju čini trećim najvećim izvoznikom u svijetu).

Jedno od opravdanja vlasti Tajlanda jeste to da na ribarskim brodovima plovi uglavnom strana posada pa stoga nemaju situaciju pod kontrolom. Vjeruje se da na tajlandskim ribaricama plovi oko 200.000 stranaca. I tu se primjenjuje tehnika poznata u trgovačkoj mornarici kada vlasnik broda mijenja skuplju posadu jeftinijom, a odgovornost za posadu preuzimaju agencije za ukrcaj pomoraca. Brodovlasnik i dalje dobro zarađuje, a što je s posadom nije više njegov problem, pogotovo ako je promijenio i zastavu broda. Objasnit ćemo to na konkretnom primjeru iz prakse. Na tajlandskom brodu pod zastavom Kambodže plove Kambodžanci pod zapovjedništvom kapetana (bivši Crveni Kmer, pripadnik okrutne komunističke partije). Kako bivši Crveni Kmer postupa s posadom brodovlasniku nije bitno, već ga zanima samo zarada.

Nema lake zarade

Svi koji žele napustiti osiromašenu Hrvatsku u potrazi za radnim mjestom iz ovog tajlandskog primjera mogu shvatiti da "obećane zemlje" i "lake zarade" nema, jer zaista je malo onih koji su se usrećili negdje u svijetu.

Pretpostavlja se da na svijetu ima oko trideset milijuna robova i upitno je da li je bolje biti robom u tuđoj zemlji kada to možete biti i u svojoj. Prema The Global Slavery Index 2013., koji primjenjuje malo šire kriterije za definiciju robovlasništva, u Hrvatskoj ima oko 15.000 suvremenih robova. Hrvatska, s druge strane, ima sve predispozicije da bi postala gospodarski uspješna zemlja. Na primjer, u svijetu postoji barem tisuću Hrvata spremnih izvući nas iz nevolja, a riječ je o osobama koje su se u raznim zemljama dokazale svojim radom, tako da im stjecanje materijalnih dobara nije prioritet, za razliku od nekih drugih. Kad bi takve osobe bile utjecajnije u javnosti čemu bi mogli pomoći mediji koji danas to rijetko čine, građani bi ih sigurno vrlo brzo prepoznali.