Tijekom posljednjih godina došlo je do stagnacije rasta produktivnosti u razvijenim gospodarstvima.

Najočiglednija objašnjenja ovog trenda uključuju tehnologiju. Od tehnološkog napretka očekuje se povećanje produktivnosti i potencijalnog rasta gospodarstva. U čemu je onda problem? Martin Feldstein s Harvardskog sveučilišta uvjerljivo zagovara stajalište da je rast produktivnosti zapravo viši nego što mi mislimo, jer vladine statistike "uvelike podcjenjuju vrijednost poboljšanja kvalitete postojećih roba i usluga" te "niti ne pokušavaju izmjeriti cjelokupan doprinos" novih roba i usluga.

On tvrdi da, s vremenom, važnost tih pogrešaka u mjerenju vjerojatno raste. Robert Gordon sa Sveučilišta Northwestern manje je optimističan. On zastupa stajalište – također na uvjerljiv način – da se od današnjih inovacija u područjima kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) ne može očekivati da imaju tako veliku ekonomsku isplativost kao što su imale one u prošlosti, poput električne energije i automobila.

No, moguće je da informacijske i komunikacijske tehnologije te ostale nove tehnologije nemaju samo manji učinak u smislu poticanja produktivnosti od učinka inovacija u prošlosti; one bi zapravo mogle imati neke negativne nuspojave koje narušavaju produktivnost i rast BDP-a. Nije potrebno biti moderni pristaša pokreta Ludita kako bi se priznale potencijalne poteškoće za produktivnost koje proizlaze iz tehnoloških inovacija.

Vrijeme za učenje
Prva se može činiti očitom: disruptivna tehnologija, naravno, remeti ono postojeće. Ona iziskuje od ljudi stjecanje novih vještina, prilagodbu na nove sustave i promjenu njihovog ponašanja. Dok nove iteracije kompjuterskog softvera ili hardvera mogu pružati veći kapacitet, učinkovitost, ili performanse, te prednosti barem su djelomično neutralizirane vremenom koje korisnici moraju utrošiti za stjecanje znanja o njihovoj upotrebi.

Također, kratkotrajni kvarovi ili pogreške u sustavu često uzrokuju probleme tijekom tranzicije. Promjenjiva priroda današnjih digitalnih tehnologija također predstavlja sigurnosne izazove. Neželjena pošta (spam), virusi, kibernetički napadi i ostale vrste povrede sigurnosti mogu uzrokovati znatne troškove tvrtkama i kućanstvima. Zatim je tu utjecaj koji povezanost ima na naš svakodnevni život, uključujući našu sposobnost za rad i učenje. Elektronička pošta koja nije povezana s poslom, društveni mediji, video zapisi na internetu i video igrice mogu s lakoćom odvratiti pažnju zaposlenika, neutralizirajući barem dio potencijala za rast produktivnosti uslijed te iste povezanosti. 

Ovisni o mobitelima
Na sličan način, pametni telefoni oblikovali su umove mladih ljudi koji se jedva sjećaju kako je život izgledao prije nego što su aktivnosti koje izazivaju ovisnost – od video igrica do društvenih medija – bile konstantno na dohvat njihovih prstiju.  Prema jednom nedavno provedenom istraživanju, rekreativne računalne aktivnosti djelomično objašnjavaju pad raspoložive radne snage među muškarcima u dobi između 21 i 30 godina.  Povrh toga, istraživanje pokazuje da prijenosna računala u učionicama usporavaju učenje kod studenata, čak i ako se koriste za pisanje bilježaka, a ne za surfanje internetom. Također, pametni telefoni narušavaju fizičku sigurnost u nekim kontekstima.

U SAD-u, Nacionalna uprava za sigurnost u cestovnom prometu (NHTSA) izvijestila je da je 3477 ljudi poginulo, a 391.000 ljudi je ozlijeđeno u prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali ometeni vozači u 2015. godini, a pisanje poruka na mobitelu bio je najčešći uzrok, osobito među mladima. Digitalne valute poput Bitcoina također do sada nisu uspjele ispuniti očekivanja propagande koja ih okružuje. 

Daleko od toga da budu učinkovitije od konvencionalnog novca kao način plaćanja ili kao sredstvo pohrane vrijednosti, čini se da kriptovalute potiču preusmjeravanje financija u smjeru koji se udaljava od produktivnih namjena.  One također štete okolišu, uslijed energetski intenzivnog procesa "rudarenja", dok apsolutna anonimnost koju one omogućuju narušava provedbu zakona. Onkraj izravnih i neizravnih učinaka novih tehnologija na produktivnost, postoji rizik da one narušavaju kvalitetu života ljudi. Malo je ljudi koji imaju pozitivne osjećaje vezano uz, primjerice, automatske telefonske pozive koji su počeli uznemiravati naš život.

Nadalje, tu je i sveprisutni problem "lažnih vijesti". Pojava digitalnih "novih medija" nekad je bila najavljena kao demokratizirajući trend koji će dati običnim ljudima kontrolnu mjeru nad "eterom", nauštrb velikih kompanija ili etabliranih institucija. Međutim, u posljednje je vrijeme postalo očito da "demokratizacija" informacija možda zapravo i nije dobra za demokraciju.  Primjerice, otkriveno je da se lažne vijesti šire brže putem Twittera nego istinite vijesti. To nije samo dovelo do toga da u brojnim slučajevima građani budu manje informirani; također je omogućilo javnim osobama – ponajprije američkom predsjedniku Donaldu Trumpu – odbacivanje istine kao da je "laž".

Kidnapirani umovi
Da pojasnim, ja ne sugeriram da su neto učinci recentnih tehnoloških dostignuća negativni. Upravo suprotno, brojni među njima donijeli su ogromne blagodati i to će se vjerojatno nastaviti događati u budućnosti. Tehnologije bi mogle imati potencijal za poboljšanje produktivnosti koji tek treba iskoristiti. Povjesničari kao što je Paul David i tehnološki stručnjaci kao što su Erik Brynjolfsson, Daniel Rock i Chad Syverson tvrde da je uvijek bilo potrebno neko vrijeme da bi značajnija otkrića (poput parnog stroja, električne energije ili automobila) polučila neto ekonomsku dobit, jer je potrebno rekonfigurirati tvrtke, zgrade i infrastrukturu.

Po svoj će se prilici isto dogoditi s recentnim tehnologijama. Međutim, to nije razlog za ignoriranje negativnih posljedica novih inovacija. Kao što je upozorila skupina tehnologa iz Silicijske doline, "Tehnologija kidnapira naše umove i društvo". Moramo povratiti kontrolu i pobrinuti se da ne učinimo naš svijet samo "pametnijim", već se i potruditi koristiti ga na pametan način. 

© Project Syndicate, 2018.