Studenti u Zadru privremeno su prekinuli blokadu fakulteta tako da se mogu održati ispiti. Oni u Zagrebu još se nisu povukli i spremni su izgubiti godinu zbog borbe za svoja prava. Točnije, jedno pravo, ono na besplatno školovanje.

Ali sada nakon završetka lokalnih izbora, kada su vladajući na lokalnoj razini ponosni na svoj uspjeh, studenti moraju biti jako oprezni. Polako su izgubili medijsku pozornost, potporu dijela profesora, a prošlo je i vrijeme kada im se Sanader i njegovi ministri trebaju dodvoravati. Nakon vrućih pregovora o plaćama zasigurno su izgubili potporu pragmatičih sindikata. Ukratko, ostali su na brisanom prostoru izloženi na milost i nemilost generaciji koja ne razumije njihov način borbe. Naime, svi bi, i mediji i političari, željeli razgovarati s vođama studentske pobune, ali ih ne mogu detektirati. Nova generacija, okrenuta internetu, Facebooku, mobitelima i drukčijoj strukturi komunikacije, za svoje očeve i djedove velika je nepoznanica. Ova generacija čini se nije sklona porocima koje stari poznaju, a osim toga njezina pobuna je ekonomske, a ne političke naravi. Današnji studenti bore se za drukčiji sustav plaćanja školstva, a tko je na vlasti, čini se da im je svejedno. Oni su generacija koja nije protiv besplatnog zdravstva i školstva ma koliko im se puta ponavljalo da su to proizvodi “mrskog komunizma”. Oni taj komunizam nisu upoznali, oni su djeca drugog “mraka” – onog kapitalističog. To pak za vladajuću elitu znači da su još opasniji jer ih se ne može smjestiti u već ustaljene forme, poput onih lijevi i desni. Čini se da ih osim prava na obrazovanje zanima samo novac i njegova podjela u društvu, a to je za politički sustav opasno jer su do sada pravo na takvo ponašanje imali samo političari. Oni su gradili ceste, odlučivali o plaćanju školovanja i zdravstva, i to sve pod legitimnom zaštitom glasova na izborima. Sada neki klinci propitkuju tu istu raspodjelu novca, a nemaju iza sebe politički legitimitet. Tako to barem prikazuju političari koji vole “uvjerenje” da narod glas smije dizati samo jedanput u četiri godine, i to sudjelovanjem na izborima. Generacija kojoj nedostaje iskustvo borbe u medijskoj i političkoj areni mogla bi izgubiti i ekonomsku bitku samo zato što ne igra prema ustaljenim pravilima. Studenti su uspjeli više od očekivanja i donijeli svoja pravila igre, ali to se moglo samo do određene mjere. Sada im slijede ili put u gubitak ili mala prilagodba ustaljenim pravilima. Koliko god im to smetalo i odstupalo od njihovih uvjerenja, vrijeme je da istaknu nekoga, stvore neki odbor i krenu u pregovore. U suprotnom, moglo bi se dogoditi da istom brzinom kojom su zapalili prosvjed i na njima izgore.