Popis imena ljudi koji sačinjavaju krizno Ekonomsko vijeće premijera Ive Sanadera po svojoj stručnoj težini, ali i iskustvu, na prvi se pogled čini kao siguran put za izlazak iz financijske krize. Predstavnici ekonomske struke od Sandre Švaljek, Ivice Mudrinića, Ante Čičin-Šaina, Branka Grčića, Ljube Jurčića do Željka Lovrinčevića, Franje Lukovića, Žarka Miljenovića itd. čine se kao pažljivo sastavljen ‘trust mozgova’ koji će sigurno provesti Hrvatsku kroz svjetsku financijsku oluju. Međutim, sukob teorije i realnosti polako mijenja javnu percepciju spomenutih imena.

Međutim, sukob teorije i realnosti polako mijenja javnu percepciju spomenutih imena. Neki, poput Ljube Jurčića ili Branka Grčića, već sada nose stranačke ambleme, a drugima se pripisuje jednostrano zastupanje interesa krupnog kapitala i poslodavaca. Bez da se pod upitnik stavlja stručnost spomenutih ljudi, s pravom se može postaviti pitanje kakve ili čije interese oni zastupaju. Izvor njihove legitimnosti trebao bi ležati u stručnosti, a čini se da on sve više ovisi o odlukama onoga koji ih je i okupio. Naravno, pristankom da sjednu u Ekonomsko vijeće svi su oni pristali na javne prozivke. Međutim, pomalo nejasnim i razdvojenim stavovima o načinima preživljavanja financijske krize dodatno su zbunili i ovako nesigurnu javnost, opterećenu kreditima, minusima na računu i ratama na karticama. Na toj činjenici, ali i na nedonošenju javnog dokumenta ili barem zajedničke preporuke što činiti počivaju prozivke od strane sindikata, po kojima Ekonomsko vijeće čini samo dobar alibi za provođenju već zacrtane Vladine politike. Ekonomsko vijeće ne bi smjelo biti opterećeno dnevno političkim problemima i trebalo bi biti izdignuto iznad interesa kapitala i svakodnevnih problema. Njihova vizija, a i preporuke trebale bi jamčiti bolju budućnost države, koja je, kako se čini, ostvariva samo kroz ‘stezanje remena’. Jer ako članovi vijeća preporuče zamrzavanje plaća ili prodaju brodogradilišta, onda bi to trebao biti argumentiran, zajednički stav o tome zašto se to čini. I onda bi Sanader trebao stati iza svog vijeća mudraca. Jer bez podrške zakonodavca njihove preporuke ostat će samo još jedna analiza kakvih smo vidjeli puno. Ali u trenutku nadolazećih lokalnih izbora na kojima je svaki glas važan, a kupuje se upravo socijalnim mirom, tj. povećanjem plaće, moglo bi se dogoditi da restriktivne preporuke Ekonomskog vijeća ostanu samo preporuke. Tako se može dogoditi da će Ekonomsko vijeće, sastavljeno za borbu protiv krize, u konačnici svoju zadovoljštinu imati tek nakon što kriza ozbiljno pohara hrvatsko gospodarstvo, i to u rečenici “Rekli smo vam!” A tada će i onako biti kasno.