Što će hrvatski turizam kad nam ponestane investitora domoljuba?

Autor: Marija Crnjak , 29. travanj 2015. u 22:00

Najveće turističke investicije djelo su povratnika, no oni ulažu sa sve manje žara.

Hrvatska je jedno od najtežih mjesta na svijetu za razvoj poduzetništva i maksimalno je usporila vlastiti razvoj zbog birokracije, koja ponekad dovodi do točke tragedije.

Brutalno iskrena izjava u utorak na turističkom kongresu došla je od Mariona Duzicha, vlasnika Supetrus hotela na Braču, teksaškog biznismena podrijetlom s Dugog Otoka, koji je hotelski biznis na otoku pokrenuo prije 15 godina. Unatoč vrlo teškim uvjetima poslovanja, Duzich se ne predaje jer, kako je istaknuo, voli Hrvatsku. Drugim riječima, čovjek se godinama muči s barijerama teško zamislivim u ravijenim demokracijama uglavnom zato što je domoljub. I nije jedini. Zapravo se ubraja u većinu kad su posrijedi investitori u hrvatskom turizmu, koji nose domaći igrači ili povratnici.

Dovoljno je znakovito da su dvije najveće turističke tvrtke po kapacitetima i prihodu nastale dobrim dijelom zahvaljujući domoljublju i vjeri da se potencijal koji Hrvatska ima u sektoru turizma jednog dana može razviti. Teško bi Androniko Lukšić, jedan od najbogatijih Čileanaca porijeklom s Brača, pokrenuo ulaganja baš u Hrvatskoj bez ljubavi prema postojbini. Iako je Plava laguna jedna od turističkih kompanija s najvećom dobiti, bilo zbog kapaciteta na dobrim desticijama ili poslovne politike, na nekim drugim destinacijama Lukšići bi mogli puno bolje zarađivati od turizma. Razočaranje poslovnom klimom na kongresu je u utorak izrazio i Davor Lukšić, Andronikov unuk koji je preuzeo turistički biznis u Hrvatskoj.

Kao najveći problem i barijeru za investiranje u Hrvatskoj istaknuo je pravnu nesigurnost, od porezne politike do pitanja zemljišta i netransparentnosti, zbog čega Lukšići još nisu realizirali mnoge potencijalne investicije. Današnja Grupa Valamar u većinskom vlasništvu austrijske investicijske kuće EPIC, nakon Lukšića druga najveća turistička kompanija u Hrvatskoj, nastala je na bazi EPIC-a Zagreb i Dom fonda, koje je utemeljio Grof Georg Eltz Vukovarski, sin grofa Jakoba Eltza i nasljednik obiteljske imovine u Hrvatskoj te jedan od malih dioničara Valamara. Eltz je na ideju došao kad je sredinom devedesetih usred jeseni obilazio Jadran i povjerovao da Hrvatska ima velik potencijal u razvoju turizma.

Pitanje je bi li s toliko zanimanja pristupio tom izazovu da nije hrvatskog porijekla. I jedni i drugi u Hrvatsku i dalje ulažu, no s mnogo manje žara nego prije te redovito upozoravaju na to da bi ulaganja mogla biti veća da nema navedenih barijera, u kojima se ogledaju hrvatska ksenofobija, strah od inoulagača i tobožnje rasprodaje obiteljskog srebra. Valamar je nedavno objavio da kreće s akvizicijama u središnjoj Europi, razmatraju Sloveniju, Italiju, Austriju. Marion Duzich na spomen novih ulaganja prima se za glavu… Vremena su sve teža i pitanje je što će biti s hrvatskim turizmom nastavimo li se oslanjati na domoljublje koje u biznisu polako blijedi.

Komentari (1)
Pogledajte sve

Pitanje iz naslova potencira i svojevremena konstatacija Pave-Župan Rusković da “nikada niti jedna turistička kompanija od imena i ugleda nije pokazala niti interes, a kamoli došla u Hrvatsku”.

Nažalost, i kod ovih tradicionalnih “pametovanja” na kongresima turimu opet se ne ističe a kamoli a nalizira najvažnije: problematičan imidž Hrvatske kao države (“sve je lijepo i dobro dok ti netko ili nešto ne zatreba” odnosno tradicionalna nepouzdanost jer nikada ne znaš tko će i gdje jednostavno zakazati.

To predodređuje hrvatsku na masovni jeftini turizam koliko god se sanjarilo o “platežno moćnim” gostima koji ne dolaze u siromašne male državice u kojima puno toga ili nema ili ne funkcionira.

Koliko vidim, nitko nije oszdio ideju o uvođenju eura (bilo bi zanimljivo pitati sve one koji ne primaju plaće iz budžeta što misle o tome).

O PDV-u, devalvaciji kune i vanfiskalnim nametima da niti ne govorimo….

New Report

Close