Prije dva tjedna na novinskoj konferenciji u povodu Svjetskog dana zdravlja ministar zdravlja Dario Nakić najavio je kako njegovo ministarstvo planira uvesti nove namete ne bi li potaknuli građane da zdravije žive. "Možda ćemo uvesti porez na slatkiše, to svi u Europi imaju", rekao je Nakić odbijajući razgovor o aktualnoj reformi zdravstva, ali ukazujući kako je to samo početak. Dan ili dva kasnije pomoćnica ministra zdravlja Delfa Radić-Krišto, gostujući na HRT-u, izjavila je: "Mislim da je ovaj porez na slatkiše izveden iz konteksta".

Reagirali su tada i hrvatski konditori, dio prehrambene industrije koji posluje stabilno te zapošljava veliki broj ljudi u nezaposlenošću pogođenoj zemlji. Uvoznici, strani proizvođači, analitičari nisu ni stigli pripremiti reakaciju, a već je iz HUP-a stiglo priopćenje kako ministarstvo potvrđuje da neće biti uvođenja takvog posebnog poreza u Hrvatskoj. "U razgovorima s ministarstvom potvrđeno je kako takav porez nikada nije ozbiljno razmatran, niti se o njemu ozbiljno razgovaralo na bilo kojoj razini", stoji u priopćenju HUP-a.

Zastrašivanje ulagača
Tako je u rekordnom roku okončana jedna porezna rasprava u Hrvatskoj. Čak i oni puno iskusniji ne pamte da je ikada jedan ministar, kada je biznis u pitanju, nešto najavio, pa onda povukao u samo 14 dana. Čak ni mediji nisu stigli reagirati, ili kako bi se to kolokvijalno reklo "razviti priču". Ali ovdje treba zastati na trenutak i razmisliti o jednoj ne toliko uočljivoj činjenici – što bi se dogodilo da je u istom trenutku kada je ministar Nakić nemušto spinao neki strani investitor, možda baš onaj koji od premijera Tihomira Oreškovića traži 10.000 hektara, planirao otvorenje konditorskog pogona u Hrvatskoj.

Da je taj investitor iz jedne ozbiljne zemlje u kojoj najave nekog ministra, posebice vezane uz poreze, mogu napraviti pomutnju na burzi ili dovesti do seljenja proizvodnje u drugu državu, bili bi istog trenutka prekriženi u njegovoj bilježnici.  Srećom, malo je vjerojatno da se tako nešto dogodilo. Ministar Nakić u ovom slučaju možda je zabrinuo Kraš ili Kandit, doveo do poziva u centralu Coca-Cole ili Nestléa, ali veću štetu nije prouzročio. Barem ne izravnu.

Ali ne smije se zaboraviti da je neizravna šteta koju nanose takve najave puno veća nego što to u ovom trenutku ministar Nakić, opterećen drugim stvarima, može pojmiti ili nego što predstavnici hrvatskih poslodavaca žele istaknuti. U državi koja po svojoj čestoj promjeni porezne politike i pravnoj nesigurnosti ionako nije omiljeno mjesto za ulagače (što pokazuje i statistika o padu stranih ulaganja od 91%) jedna ozbiljna Vlada nikako si ne bi smjela dopustiti ministra koji tako olako daje izjave o promjeni stope poreza na neki proizvod.

Bez prave reakcije
Pokušajmo samo zamisliti što bi se dogodilo da u Njemačkoj ili Švedskoj, na koje se toliko volimo pozivati, da neki ministar spomene ili najavi promjenu porezne stope na bilo koji proizvod, posebice još ako se proizvodi u toj državi. Ne samo da bi bio ukoren od strane premijera već bi se potrudio i javno ispričati onima koji žive od tog proizvoda.  

U našem slučaju ministar Nakić ne samo da se nije ispričao, ni Vlada poslala priopćenje da se u poreznu politiku, pa bilo to i zbog zdravlja, neće dirati, nego su svi utihnuli u nadi da se tako nešto više neće ni spomenuti. Malo se sakrili iza ideoloških podjela, a konditore nisu ništa pitali niti prije dva tjedan. Štete što ministar nije nastupio jedan tjedan ranije. Možda bi se sve objasnilo prvotravanjskom šalom.