Šri Lanku sa zaslugom hvale za napredak koji je postigla od kraja rata protiv separatističkih Tamilskih tigrova 2009. Gospodarstvo je postiglo rast po prosječnoj stopi od 6.7%, dok su statistički podaci u obrazovanju i zdravstvu dojmljivi. Sve su zemlje u razvoju suočene s brojnim izazovima, ali to se osobito odnosi na zemlju koja je bila suočena s intenzivnim tridesetogodišnjim građanskim ratom. Vlada će prije svega morati odrediti prioritete; ali uspjeh nalaže sveobuhvatan pristup.

Glavni ratovi, poput borbe protiv Tamilskih tigrova, u pravilu su društvene i gospodarske boljke poput stvarne ili percipirane diskriminacije i neuspjeha vlade u hvatanju u koštac na odgovarajući način s nejednakostima vezanim uz prihode i raspodjelom bogatstva. Stoga, Šri Lanki je potrebno više od tranzicijske pravde (ili, da navedemo još jedan primjer, u Kolumbiji, gdje se mir s gerilskim Oružanim revolucionarnim snagama Kolumbije – FARC- čini sve izglednijim).

Neophodna je puna integracija Tamila, Šri Lankine ogorčene manjine, u gospodarski život te zemlje.  Sama tržišta neće riješiti taj problem. Šri Lanki će biti neophodni uravnoteženi afirmativni akcijski programi koji obuhvaćaju različite dimenzije gospodarske nejednakosti i koji su prilagođeni nejednakostima unutar populacije Tamila. Neće pomoći niti pomaganje brojnim bogatim Tamilima u Šri Lanki, dodatno zapostavljajući siromašne Tamile niže kaste.

Blagodati visokih cijena
Gospodarska integracija sjeverne regije Tamila zahtijevat će velika javna ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, tehnologiju te još brojna druga područja. Doista, takva ulaganja neophodna su cijeloj zemlji. Pa ipak, porezni prihodi kao udio u BDP-u iznose samo 11.6%, što je oko jedna trećina poreznih prihoda u Brazilu. Poput brojnih drugih zemalja u razvoju, Šri Lanka je jednostavno uživala u blagodatima visokih cijena robe tijekom posljednjih godina (udio čaja i gume u izvozu iznosi 22%). Šri Lanka je trebala iskoristiti procvat robe za diverzifikaciju svoje izvozne baze; prethodna vlada Mahinde Rajapakse nije to učinila. Uslijed pada cijena izvoza i vjerojatnosti da će turizam trpjeti od globalne gospodarske recesije, kriza platne bilance je na pomolu. Neki nagoviještaju da bi se Šri Lanka trebala obratiti Međunarodnom monetarnom fondu, uz obećanje stezanja remena.

Takav bi izbor izazvao negodovanje velikih razmjera. Prevelik broj zemalja izgubio je svoj gospodarski suverenitet u programima MMF-a. Povrh toga, MMF bi gotovo zasigurno rekao Šri Lankinim dužnosnicima da prekomjerno troše, a da plaćaju premalene poreze. Srećom, postoje brojni porezi koje nadležna tijela mogu nametnuti, a koji bi povećali učinkovitost, rast i jednakost. Šri Lanka ima dovoljno sunčeve svjetlosti i vjetra; porez na ugljik prikupio bi znatan prihod, povećao agregatnu potražnju, usmjerio zemlju prema zelenom gospodarstvu te poboljšao platnu bilancu. Progresivan porez na imovinu potaknuo bi više resursa za produktivna ulaganja, dok bi istovremeno znatno smanjio nejednakost i povećao prihode.

Porez na luksuzna dobra, od kojih se većina uvozi, poslužio bi u slične svrhe. Neki u toj zemlji, citirajući neadekvatan dotok izravnih stranih ulaganja (unatoč zamjetnom poboljšanju poslovne klime), zagovaraju niže korporativne poreze. Međutim, takve porezne olakšice relativno su neučinkovite vezano uz privlačenje takvog tipa dugoročnih ulaganja koje je neophodno Šri Lanki; stoga, njihovo bi prihvaćanje bespotrebno ogoljelo već ionako slabu poreznu osnovicu.

 Također, još jedna često predlagana strategija, javna-privatna partnerstva, možda i nije tako blagotvorna kako se proklamira. Takva partnerstva obično impliciraju da vlada snosi rizik, dok privatni sektor uzima dobit. Obično je implicitna cijena kapitala dobivenog na taj način vrlo visoka. I dok privatni sektor može ne ispuniti svoje ugovorne obveze (putem stečaja) i često to čini – ili nametne ponovne pregovore pod prijetnjom ne ispunjenja obveza – vlada to ne može, osobito u slučaju međunarodnog sporazuma o ulaganju.

Urbanističko planiranje
Razvojne strategije u dvadeset prvom stoljeću moraju biti drukčije. One se moraju temeljiti na učenju – učenju o proizvodnji, učenju o izvozu i učenju kako učiti. Može biti preskakanja: u slučaju Šri Lanke, dobrobiti (izuzev izravnog zapošljavanja) koje se mogu očekivati od određenih faza niskokvalificirane proizvodnje, kao u slučaju proizvodnje odjevnih predmeta, mogu biti ograničene. Obzirom na svoju razinu obrazovanja, Šri Lanka bi se mogla biti sposobna pokrenuti izravno u smjeru tehnološki naprednijih sektora, organske poljoprivrede visoke produktivnosti i vrhunskog turizma.

Međutim, ako se Šri Lanka upusti u te aktivnosti, morat će osigurati dobre okolišne politike cijelom otoku. To će zahtijevati sveobuhvatno urbanističko planiranje. Šri Lanka je sretna što danas ima nisku razinu urbanizacije; ali to će se vjerojatno promijeniti tijekom sljedeća dva desetljeća. To daje zemlji priiliku za stvaranje uzornih gradova, temeljem odgovarajućeg pružanja javnih usluga i kvalitetnog javnog prijevoza prilagođenog troškovima emisija ugljika i klimatskih promjena.

Sigurno utočište
Šri Lanka, prekrasna zemlja s idealnom lokacijom u Indijskom oceanu, nalazi se u poziciji da postane gospodarsko središte cijele regije – financijski centar i sigurno utočište u geopolitički turbulentnom dijelu svijeta. Ali to se neće dogoditi pouzdajući se isključivo u tržišta ili nedovoljnim ulaganjima u javna dobra. Srećom, uslijed nastupanja mira i pojavljivanja reprezentativnih političkih institucija, današnja Šri Lanka ima bolje prilike nego ikad za donošenje pravih izbora.  

© Project Syndicate, 2015.