Na spomen riječi “crni turizam” većina bi građana Hrvatske pomislila na neprijavljivanje gostiju i neplaćanje boravišne pristojbe. Međutim, riječ je na prvi pogled o neobičnoj, ali trendovskoj vrsti turizma koja je u posljednjih nekoliko godina postala legitimna akademska tema. Mnogi od nas, čak i ne znajući, bili su barem jedanput “crni turisti”. Crni turizam ili “dark tourism”, kako glasi engleski original, najkraće bi se mogao definirati kao turizam koji uključuje obilaske mjesta stradanja ili smrti. Iako se prema nekim izvorima dijeli na čitav niz podvrsta, crni turizam ima dvije glavne sastavnice, “thanatoturizam” te “grief”-turizam.

Thanatoturizam je “tvrda” vrsta crnog turizma, ali i akademski naziv za crni turizam. Kako je u korijenu složenice grčka riječ “thanatos”, što znači smrt, thanatoturisti obilaze samo mjesta povezana s nasilnom smrću u ratu i miru. Bivši palestinski izbjeglički kampovi Sabra i Shatila u Bejrutu, ulice Belfasta, koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau ili kambodžanska polja smrti samo su neka od “must see” mjesta za svakoga pravog thanatoturista. “Grief”-turizam uključuje obilaske mjesta katastrofa, neovisno jesu li bile prirodne ili izazvane ljudskim postupcima. Obilazak ruševina New Orleansa nakon uragana Katrina, Ground Zero, mjesto gdje su do rujna 2001. stajali njujorški tornjevi WTC-a ili černobiljska elektrana, najpoznatiji su primjeri turističkih atrakcija u “grief”-turizmu.

Agencije ne vide interes
Smatra se da prvi primjeri crnog turizma sežu još u doba starog Rima i gladijatorskih borbi u koloseumu. U posljednjih 15-ak godina ta vrsta turizma postala je čak i akademska tema te područje ozbiljnoga znanstvenog istraživanja. Sama kovanica “crni turizam” od sredine devedesetih autorstvo je Johna Lennona i Malcolma Foleya, dvojice profesora glasgovskog Caledonian Universityja. Njihova knjiga “Crni turizam: Privlačnost smrti i katastrofa”, prvi put izdana 2000., na jednom je mjestu sistematizirano izložila sve aspekte crnog turizma. Centar akademskog istraživanja crnog turizma već duži niz godina nalazi se u sjeverozapadnoj Engleskoj na University of Central Lancashire. U Hrvatskoj turističke agencije ne nude posebne aranžmane, pa ako želite obići svjetski poznate “crnoturističke” atrakcije, morat ćete se pobrinuti za vlastiti aranžman. Na pitanje Poslovnog dnevnika zašto domaće agencije ne pokrivaju taj oblik turističke ponude, Boris Žgomba, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA), odgovara kako “hrvatske putničke agencije formiraju svoju ponudu prema tržišnoj potražnji za sadržajima koje pojedina destinacija nudi te naravno prema prirodnim resursima. Ako je slučaj da nijedna hrvatska putnička agencija koja je članica UHPA-e ne nudi takav program, razlog je što do sada nije postojala dovoljna potražnja za sadržajima takve vrste”, smatra Žgomba. Pritom je dodao “kako će zasigurno i ovaj oblik turizma u Hrvatskoj zaživjeti ako za njega bude bilo interesa potencijalnih gostiju”. Slično misli i Željko Trezner, stručni savjetnik u UHPA-i. “Teško ostvariti kritičnu masu potencijalnih korisnika takvih programa jer je Hrvatska malo emitivno tržište. Novi trendovi na globalnom tržištu hrvatske turiste ipak zahvaćaju s određenom zadrškom. Kod putovanja naših turista u inozemstvo i dalje prevladavaju motivi vezani uz odmor, rekreaciju i posjete kulturno-povijesnim spomenicima od opće važnosti”, ističe Trezner.

Presporo privlačimo strane goste
Što se tiče privlačenja inozemnih gostiju na hrvatske lokalitete kojima zbog svoje burne povijesti Hrvatska obiluje, Trezner smatra da je to dobar slučaj za promišljanje. “Ponudu za oblike turizma koji se temelje na tzv. posebnim interesima teško je kreirati i uspješno razvijati bez specijaliziranih turističkih agencija. U UHPA-i smo uz izravnu potporu Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice još lani počeli raditi na stvaranju preduvjeta za širenje ponude za tržište posebnih interesa. Razvojni ciklus za specifične proizvode je dug, marketing složen.pa se prvim mjerljivim efektima nadamo tek u 2012. godini. Kako će se to odraziti na razvoj thanatoturizma u Hrvatskoj, teško je reći jer on ovisi o nizu faktora. Prije svega o tome da se oko usmjerenosti na određeni oblik turizma mora stvoriti konsenzus u turističkoj destinaciji”, kazao je Trezner.