Iz poruka Shase King, direktorice i vlasnice londonske agencije Adriatic holidays, koja na odmor vodi bogate finacijaše, naš turizam osvjetljen je na sasvim drugačiji način.

Nakon dugo vremena, netko tko je dio branše jasno je rekao ono čega naši turistički magovi nikako ne žele biti svjesni. Puno drugih turističkih zemalja nudi bolju arhitekturu, bolja igrališta za golf kao i bolju infrastrukturu. Ono u što mi želimo ulagati i što želimo promovirati već postoji i to po čini se nižim cijenama. Gdje je onda put ka uspjehu. U ljudima, naravno. Čini se da turizam kao i svaka druga gospodarska grana svoj potencijal može imati jedino u ljudima. Dobro, ljubazno i kvalitetno osoblje ključ je za povratak turista i iduće sezone. Sva velebna zdanja, pješčane plaže i nepregledne ravnice, nažalost postoje i drugdje. Nije naša trava ništa zeleniji niti je naše more išta plavlje. ali naši ljudi su zasigurno drugačiji. Zato je preporuka ministru turizma Damiru Bajsu jasna. Treba zaboraviti akcijski plan, nižu stopu PDV-a i ulaganje u promidžbu. Jednostavno neka se sav novac uloži u osnivanje specijalizirane škole, koja ne bi bila ni ugostiteljska ni turistička već škola lijepog ponašanja. U toj školi naše bi turističke djelatnike učili kako da se nasmiju i primijene onu staru – da je gost uvijek u pravu pa i onda kada traži da mu se kava posoli. Specijalisti koji izađu s diplomama ‘lijepog ponašanja u turizmu’ mogli bi biti odaslani diljem Hrvatske da drže seminare stanovništvu kako se ‘istinski pretvarati’ tri mjeseca koliko špica sezone traje.Nakon toga sve bi dalje bila usmena predaja. Stranci bi se vraćali samo da se osvjedoče kako je takva količina ljubaznosti u trgovinama, ugostiteljskim objektima, poštama, na ulici i na plaži, moguća. Više se ne bi trebalo puno ulagati u promidžbu, a vrlo bi brzo mogli i povisiti cijenu usluge. Slogan bi bio ‘Zemlja u kojoj ste Vi uvijek u pravu’. Na televiziji bi uvijek najnasmijaniji bili prvi ljudi turizma – Damir Bajs i Niko Bulić, kroz neko vrijeme možda bi i njihovi osmijesi na razglednici zamijenili toliko prepoznatljivog dalmatinskog tovara. Uostalom, cijena ulaganja bila bi daleko niža od svega što je do sada uloženo u turizam, a višak novca mogao bi se uložiti u plaće u sektoru. Uostalom bolje plaćeni ljudi odmah su nekako i zadovoljniji. Imaju manje brige izvan radnog mjesta. A po završetku sezone svi koji su aktivno sudjelovali u njezinom ostvarenju imali bi pravo na trošak ministarstva turizma potražiti psihijatrijsku pomoć. Jer ipak bi ‘iskrena ljubaznost’ tri mjeseca u godini, da se i ne računa postsezona, uzela svoj danak.