Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa tvrdi da će održati obećanje koje je dala tijekom kampanje vezano uz ponovne pregovore oko Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA).

Doista, Trump je upravo ponovio svoju namjeru pokretanja postupka za ponovno pregovaranje o NAFTA sporazumu u skoroj budućnosti, pokretanjem razdoblja savjetovanja s američkim Kongresom u trajanju od 90 dana, prije početka razgovora s Meksikom i Kanadom. Pod pretpostavkom da se to i dogodi – a to je pod velikim upitnikom – vrijedi se upitati na koji bi se način ponovni pregovori mogli provesti na ispravan način. Naravno, Trump bi jednostavno mogao odlučiti zanemariti to svoje obećanje.

Naposljetku, Trump je odustao od brojnih drugih obećanja koja je dao tijekom kampanje, uključujući (srećom) njegov često ponovljeni zavjet da će etiketirati Kinu kao valutnog manipulatora "prvog dana" svog stupanja na dužnost. Druga mogućnost koju Trump ima na raspolaganju je pokušaj zastrašivanja Meksika – glavne mete njegovog plana vezano uz ponovne pregovore – putem, recimo, povećanja carinskih pristojbi, što bi kršilo pravila NAFTA-e i Svjetske trgovinske organizacije. U tom slučaju, Meksiko bi trebao na to reagirati. A Meksiko doista ima nekoliko raspoloživih opcija. Primjerice, mogao bi povisiti carine na razinu svojih starih visokih "obvezujućih stopa", kupujući više kukuruza od Brazila i Argentine, a manje od farmera iz SAD-a.  

Osveta Meksika
Također, trgovina nije jedino područje na kojem bi se Meksiko mogao osvetiti. Mogao bi dozvoliti migrantima iz Središnje Amerike prolazak kroz meksički teritorij do granice SAD-a, umjesto da ih u tome spriječava. Mogao bi smanjiti suradnju s američkim tijelima nadležnim za izvršavanje zakona u zločinima vezanim uz drogu. Najzabrinjavajuće bi bilo kad bi meksički narod reagirao na provokaciju SAD-a biranjem vlastitog nacionalističkog predsjednika, Andrésa Manuela Lópeza Obradora, na izborima 2018. godine.  No uzmimo da Trumpova administracija želi ponovno ispregovarati NAFTA sporazum u dobroj vjeri. U tom slučaju, meksički vođe kažu, "O.K., prihvatimo se toga." Zapravo, taj 23-trogodišnji sporazum mogao bi se poboljšati na brojne načine. Ponajprije, NAFTA bi se mogla proširiti kako bi obuhvatila pitanja koja nisu postojala u vrijeme kad je prvobitno bio ispregovaran, poput e-trgovine i lokalizacije podataka. Zaštita tržišta radne snage mogla bi se također poboljšati, kroz jamčenje prava radnicima na osnivanje nezavisnih sindikata, zabranu dječjeg rada te kroz strože kaznene mjere za trgovce ljudima.

Uključivanje Japana
Također, pregovaratelji bi mogli potaknuti mjere zaštite okoliša, poput mjera očuvanja oceana i odredbi za provedbu zabrane ilegalne sječe i trgovine ugroženim životinjskim vrstama. Te dodatne mjere zaštite mogle bi biti poduprte postupkom rješavanja sporova i prijetnjama trgovinskih sankcija koje su jednako vjerodostojne kao i one na kojima se temelji rješavanje uobičajenih trgovinskih sporova. Primjerice, pregovaratelji mogu dodati i odredbe za odbijanje neosnovanih tužbi po skraćenom postupku, poput prigovora multinacionalnih korporacija novoj regulativi pod izlikom da će ona smanjiti njihovu sposobnost za generiranje dobiti.  Naposljetku, sporazum NAFTA mogao bi se proširiti kako bi obuhvatio više zemalja.

Dodavanje nekih zemalja u Južnoj Americi, poput Perua i Čilea te ostalih u Aziji i na Pacifiku, predstavljalo bi širi multilateralni pristup koji bi mogao donijeti značajne dobrobiti. Iako je Trumpova administracija izrazila sklonost prema bilateralnim trgovinskim sporazumima, lakše je sklopiti uzajamno blagotvorne sporazume kad je u njih uključeno više zemalja. Primjerice, američki proizvođači mlječnih proizvoda žele da Kanada smanji carinske prepreke za uvoz njihovih proizvoda, ali Kanada želi da Japan ukloni prepreke uvozu njene svinjetine, govedine i proizvoda od drva više nego što želi bilo što drugo od SAD-a. Stoga bi najbolji način za SAD da dobije ono što želi od Kanade bio kroz uključivanje Japana u tu kombinaciju. Uključivanje Japana i ostalih azijskih i latinskoameričkih zemalja povećava vjerojatnost za udovoljavanje glavnog preduvjeta za sklapanje učinkovitog trgovinskog sporazuma: da svaki član ima jasan uvid u izvozne mogućnosti koje on može donijeti.

Zaustavljanje proizvoda
Uključivanje većeg broja zemalja u NAFTA-u moglo bi biti blagotvorno i kroz olakšavanje tvrtkama da se suoče s pravilima o podrijetlu robe koja reguliraju različite američke trgovinske sporazume. Pravila o podrijetlu robe namijenjena su zaustavljanju proizvoda koji se sklapaju u zemlji potpisnici, no veći omjer njihove dodane vrijednosti proizlazi iz drugih zemalja uslijed tretmana prema kojem su oslobođeni carine. Pravila su trenutno u tolikoj mjeri zahtjevna da neki američki uvoznici navodno jednostavno biraju zanemariti blagodati sporazuma NAFTA te umjesto toga plaćaju nisku normalnu pristojbu na proizvode koji nisu obuhvaćeni sporazumom. Ipak, savjetnik u Bijeloj kući Peter Navarro želi učiniti pravila o podrijetlu robe još zahtjevnijima, kroz povećanje udjela lokalnog sadržaja potrebnog da bi se neki proizvod kvalificirao za nulte carinske stope.

On vjeruje da bi to povećalo lokalnu dodanu vrijednost u sjevernoameričkoj trgovini. No, vjerojatan ishod je da će veći broj tvrtki uvoznika zanemariti blagodati sporazuma NAFTA i jednostavno pribjeći normalnoj američkoj carinskoj stopi koja u prosjeku iznosi samo 3,5%. Jesu li ponovni pregovori o NAFTA-i u cilju obuhvaćanja novih pitanja, povećanja zaštite tržišta radne snage i okoliša, poboljšanja mehanizama za rješavanje sporova i uključivanje većeg broja zemalja samo pusta želja? Je li u nemogućoj mjeri zahtjevno ispregovarati novi sporazum koji bi sadržavao svaki od ovih poželjnih svojstava? Trgovinski pregovaratelji već su ispregovarali upravo jedan takav sporazum. Bio je nazvan Transpacifičko partnerstvo, kojeg je Trump odbacio. Uistinu, najbolji način za poboljšanje sporazuma NAFTA bio bi povratak na ono što je bilo dogovoreno sporazumom o Transpacifičkom partnerstvu (TPP). 

© Project Syndicate, 2017.