Za kraj Europske unije kakvu poznajemo dva su glavna krivca – britanski premijer u odlasku David Cameron i Bruxelles. Za kraj Europske unije kakvu poznajemo većina će optužiti politički tragičan lik Davida Camerona koji je zbog ostanka na vlasti obećao referendum i stvorio "čudovište" koje nije mogao kontrolirati.

Da, to će učiniti većina, ali barem mi – ovako pomalo komotno s periferije europskih događanja, poučeni vlastitim primjerom što su sve političari u stanju učiniti da ostanu na vlasti, takvo razmišljanje ne bi si smjeli dopustiti. Uostalom, tragičnost Davida Camerona tragičnost je svih europskih političara koji i dalje odgovaraju svojim biračima, te moraju jako pažljivo komunicirati za većinu građana u potpunosti nerazumljive odluke bruxelleske sive birokracije. Angela Merkel, François Hollande, Victor Orban… lako bi se mogli naći u Cameronovoj situaciji puno prije nego što misle – uostalom nije li Orban prije nekoliko mjeseci razvlačio žilet žicu usred Europe ne bi li se u nekoj mjeri i umilio svojim građanima.

Nemoć gospodarstva
Naime, kada se nađu leđima uza zid čak i najveći političari učinit će sve da prežive (sklapati čudne dogovore s Turskom poput njemačke čelnice), a pomoći od Bruxellesa tada nema. Zato je siva birokracija Europske unije daleko veći krivac za odlazak Velike Britanije od bilo kojeg političara. Ono što se već godinama odvija u Uniji ne može se opravdati samo ekonomskim razlozima, niti kako se sada i dokazalo, gospodarstvo ne može samo bez široke društvene potpore biti ljepilo jedne asocijacije država. Najveći krimen Bruxellesa nije u zakonodavstvu, mjerenju veličine krastavaca ili ukidanju običnih žarulja, već u nemoći i pasivnosti u stvaranja kohezije među građanima Europske unije koji se još uvijek na prvu dijele prema naciji, a tek onda prema pripadnosti Uniji.

Europska komisija i Europski parlament gotovo godinu dana šutke su promatrali najave britanskog referenduma i vodili svoju politiku kao da sutra ne postoji. Bez prave kampanje, stvaranja lidera koji će objasniti građanima EU zašto je to dobra asocijacija, bez ikakvog razumijevanja za patnje Grka, Portugalaca ili Talijana – za koje na kraju više razumijevanja pokazuje MMF ili ECB – predstavnici EK i eurozastupnici odvojili su se od naroda brže nego što je to uspijevalo pojedinim svjetskim diktatorima. Dovoljno je odvojiti malo vremena i pogledati snimke rasprave u europarlamentu – prisjetimo se samo govora naše europarlamentarke Dubravke Šuice pred praznim klupama ili odličnog, nekoliko godina starog priloga njemačkog RTL koji je zastupnike hvatao kako u petak potvrđuju svoje kartice ne bi li dobili plaćene dnevnice za još jedan dan.

Takav parlament i takva Komisija idealna su podloga za sve euroskeptike i desničare diljem EU. Upravo takvi prizori pali su u Velikoj Britaniji na plodno tlo.I sada kada nitko ne može objasniti zašto se ponajviše Englezi odriču svih neupitnih gospodarskih benefita koje nosi članstvo u Uniji i činjenice da pristaju na pad vrijednosti funte i djelomičan slom financijsko tržišta, što će sami najviše i platiti, dovoljno je izreći jednu riječ – suverenitet.

To je riječ zbog koje bi mi na periferiji Unije morali dobro razumjeti, na mjestu gdje smo u povijesti više puta čuli da se o našoj sudbini neće i ne može odlučivati negdje drugdje, bio to Beč ili Beograd. Zagovornici Brexita upravo su to izgovorili i iskoristili kao glavni argument – da se o budućnosti Britanije neće odlučivati u Bruxellesu. Ali tamošnji birokrati nisu reagirali kao nijedan put dosad, vjerovali su kako su gospodarski benefiti i ostale novčane "ucjene" dovoljne. Da, to je njihova najsnažnija poluga i poslužila je ranije u discipliniranju Grka i ostalih zemalja više nego učinkovito, ali ta poluga vladanja nije se nikada dosad suočila s članicom koja više uplaćuje Bruxellesu nego što iz njega dobiva. 

Posljednje upozorenje
Uljuljkani u financijsku moć predstavnici EK i Europskog parlamenta malo su uložili u stvaranje europske solidarnosti i zajedništva – onoga što ljudima ponekad treba puno više nego novac iz EU fondova – i tu su promašili. Zato i jesu daleko veći krivac od Davida Camerona kojem ustvari mogu biti zahvalni na posljednjem upozorenju prije nego EU nestane.Jer ako se pristup približavanja Bruxellesa građanima Unije ubrzo ne promijeni izbori u Francuskoj, Njemačkoj ili Nizozemskoj mogli bi sve zagovornike EU stajati fotelja – nadajmo se da su toga svjesni. Za početak neka uklone žilet žicu koja jako plastično dijeli "uniju različitosti" i povlađuje euroskepticima. To bi mogao biti prvi testni potez prave političke snage za Bruxelles.