Hrvati se teško mire s idejom da nemaju svi istu mogućnost dobiti brzi internet tzv. broadband preko žice, kabla, optike ili druge fiksne linije. Oni koji imaju mogućnost dobiti broadband znaju da se pod brzi internet pakira sve od 1 Mbps pa sve do 500 Mbps. Sve ovisi gdje Hrvatskoj živite.To se neće promijeniti, štoviše, razlike će se još povećati. U idućih godinu-dvije bit će onih koji će preko fiksnog interneta i dalje surfati brzinama od 1 Mbps, a bit će i onih koji će dobiti mogućnost pretplatiti se na gigabitni internet.

Drugim riječima, jednako tako kao što u Hrvatskoj postoji 320 tisuća građana s blokiranim računima s jedne strane i 150 tisuća građana s bankovnim računima na kojima leži više od milijun kuna ušteđevine s druge strane, tako će postojati i tisuće onih koji će u Hrvatskoj surfati po 1 Mbps dok će biti i onih koji će surfati brzinama od 1 Gbps. I dok bi vam bankari za debljanje svojih računa mogli preporučiti da promijenite profesiju ili posao pa tek onda da se odselite, u slučaju potrage za priključkom na brzi internet gotovo je sigurno da će jedino rješenje biti da se odselite u neku veću sredinu. Ili to pak nije jedino rješenje?

Uspješan test
Dobra vijest je da je Hrvatski telekom u Zagrebu preko telefonskih žica uspješno pustio internet brzine 415 Mbps. Testiranje je obavio tijekom prosinca i ne, korištenjem takovazne G.fast tehnologije nije postigao gigabajtnu vezu već tek nešto manje od polovice te brzine. No, ključ je u tome da je to postigao preko postojećih telefonskih žica, odnosno telekomunikacijske infrastrukture koja je već izgrađena u cijeloj Hrvatskoj, čak i na otocima, i na kojoj još uvijek ima 1,4 milijuna aktivnih korisnika. Drugim riječima, HT je uspješno testirao tehnologiju s kojom može ponuditi vrlo brzi fiksni internet na cijelom teritoriju Hrvatske. Ta tehnologija, kako pojašnjavaju u HT-u, omogućila je da se preko bakrenih parica ponudi sve od VoIP-a preko IPTV-a u HD rezoluciji s dodatnim uslugama poput VoD-a, snimalice i brzog surfanja.

Gigabitna utrka
Dobra je vijest i što je to rezultat sve žešće utakmice između HT-a i Vipneta u ponudi gigabitnog interneta. Vipnet je, naime, svoju telekom mrežu s kojom pokriva 20 gradova i 380 tisuća domaćinstava nadogradio na tzv. DOSCIS 3 standard preko kojeg može svim tim korisnicima ponuditi internet brzine 100 Mbps. S dolaskom novog standarda DOSCIS 3.1 brzina interneta porast će prema 1 Gbps.

HT je pak ponudio brzine od 500 Mbps putem vlastite optičke infrastrukture (FTTH) i u ovoj godini, kako bi je nastavio širiti, planira ulaganja od 1,3 milijarde kuna. Oba operatera, iako još nemaju gigabitnu ponudu, ipak se vrlo aktivno natječu sve većim brzinama interneta. HT i Vipnet tako u svojoj ponudi imaju internet brzine 500 Mbps. Nažalost, zasad to mogu iskusiti samo rijetki u Zagrebu. Takva je ponuda, naime, za većinu u Hrvatskoj još uvijek luksuz koji ne mogu ni kupiti bez obzira da li su u financijskoj mogućnosti.

Međugradska optika
Kako bi premostili taj digitalni jaz između razvijene ponude u gradovima i slabo razvijene u ostatku Hrvatske, mobilni operateri snažno ulažu u LTE mreže. Riječ je o mrežama preko kojih se može ponuditi internet po brzinama od 150 Mbps. No, paradoks je da su te mobilne mreže, jednako kao i one fiksne, najbolje izgrađene upravo u gradovima. To će se polako mijenjati u idućih godinu-dvije, kako će veće brzine fiksnog interneta iz gradova polako se prelijevati prema ruralnim područjima i otocima.

No, hoće li taj proces stvarno trajati godinu-dvije ili njih deset odlučit će brzina kojom će se podebljati postojeće optičke mreže između gradova koje su ključ za određivanje isplativosti ulaganja u brzi internet u ruralnim područjima. Jedno rješenje nudi HT, drugo OiV. Oba žele ojačati tu međugradsku infrastrukturu sredstvima iz EU fondova. Taj izbor je političko pitanje, a politika još nema odgovor na njega.