Hrvatska porezna praksa u pravilu ima formalan pristup, odnosno formalni propusti koji se dogode poreznim obveznicima u hrpi svakodnevnih dokumente nerijetko rezultiraju dodatnim porezima neovisno o tome što nije bilo intencije da se napravi porezna utaja.

Prema generalnim zakonskim odredbama porezni obveznici mogu odbiti pretporez za primljene ulazne isporuke ukoliko takve isporuke služe za potrebe vlastitih oporezivih transakcija te ukoliko posjeduju račun sa svim zakonski definiranim podacima zahtjevima člankom 79. Zakona o PDV-u. Međutim, u praksi nerijetko se događaju situacije da dobavljač izostavi neki podatak s računa, primjerice PDV broj kupca, te se postavlja pitanje ima li kupac porezni obveznik pravo na odbitak pretporeza u tom slučaju.

Retroaktivni efekt
Navedenom situacijom bavio se Europski sud pravde u nedavnom slučaju C-518/14 Senatex GmbH. U spomenutom slučaju Senatex je od 2008. do 2011. godine odbio pretporez na primljene ulazne isporuke za proviziju trgovinskim zastupnicima te isporuke usluge dizajnera za oglašavanje iako na računu nije bio naveden PDV broj Senatexa. Tokom 2013. godine takvi računi osporeni su od strane njemačke porezne uprave pritom navodeći da takvi računi ne sadrže PDV broj kao zakonski uvjetovan podatak te da nije moguće priznati pretporez po spomenutim računima. Nakon donesenog prvostupanjskog rješenja Senatex je ispravio račune na način da je dodao PDV broj na račune, međutim, porezna uprava osporila je opet odbitak pretporeza od 2008.-2011. godine navodeći kako je pravo na odbitak pretporeza nastalo tek ispravkom računa u 2013. godini.

Pritom se porezna uprava branila činjenicom da prema nacionalnim propisima ispravak računa ne može imati retroaktivan efekt na odbitak pretporeza. Slučaj je završio na nacionalnom sudu koji je odlučio prekinuti postupak i postaviti upit Europskom sudu pravde o tome kada je Senatax ostvario pravo na odbitak pretporeza. Europski sud pravde u svojem razmatranju navodi kako treba razlikovati formalne i materijalne uvjete za odbitak pretporeza. Tako sud navodi da ako su zadovoljeni materijalni uvjeti za odbitak pretporeza, tj. ukoliko se transakcija odvijala između dva porezna obveznika te služi Senatexu za potrebe njegovih oporezivih transakcija, da načelno nije moguće osporiti odbitak pretporeza jer nisu zadovoljeni određeni formalni uvjeti za odbitak pretporeza.

Činjenica da je porezni obveznik ispravio račune u 2013. godini ne može imati za posljedicu osporavanje prava na odbitak pretporeza tokom 2008. do 2011. godine s obzirom da je ranije primio i uslugu i račun, tj. zadovoljeni su materijalni uvjeti za odbitak pretporeza. Također, naznačeno je kako posjedovanje računa koji sadržava podatke propisane člankom 226. Direktive 2006/112 formalni, a ne materijalni uvjet prava na odbitak PDV-a. Međutim, istovremeno sud upozorava da ovaj slučaj treba razlikovati od slučaja Terra Baubedarf-Handel C-152/02 gdje je presudio da se pravo na odbitak može ostvarivati za porezno razdoblje u kojem su isporučeni roba ili usluge i u kojem porezni obveznik posjeduje račun. Naime, taj se predmet od ovog slučaja razlikuje utoliko što je društvo Senatex u trenutku ostvarivanja svojeg prava na odbitak imalo račune dok porezni obveznik iz slučaju C-152/02 nije imao račun u trenutku kad je priznavao pretporez.

Dozvoliti ispravak računa
Sud je još jednom upozorio da je pravo na odbitak pretporeza temeljno pravo PDV sustava koje u pravilu ne može biti ograničeno nekim formalnim uvjetima. Države članice imaju pravo uvesti sankcije za slučaj nepoštovanja formalnih uvjeta za ostvarivanje prava na odbitak PDV-a kako bi osigurale pravilnu naplatu poreza i spriječile utaju, ali ponovno pod uvjetom da te mjere ne prekoračuju ono što je nužno za postizanje tih ciljeva niti dovode u pitanje neutralnost PDV-a.

Dodatna važna poruka suda koja se provlači kroz presudu je da države članice moraju dozvoliti ispravak računa neovisno o tome što je započet porezni nadzor te smatramo kako osporavanje pretporeza i ne mogućnost ispravka računa bez obračunavanja dodatnih poreza svakako predstavlja neproporcionalno visoku kaznu koja nije u skladu s uputama Europskog suda pravde. Stoga očekujemo da će se i hrvatska porezna praksa uskoro promijeniti po ovom pitanju.