Velike su promjene upravo u tijeku u SAD-u, za vrijeme priprema za izbor novog predsjednika, trećinu Senata i cijelog Zastupničkog doma u studenom ove godine. Ishod izbora imat će ozbiljne posljedice za gospodarsku politiku SAD-a, a samim tim i za globalno gospodarstvo.

Hillary Clinton ostaje predvodnicom za demokratsku kandidaturu, iako još uvijek nije odmaknula od svog socijalističkog protivnika, senatora Sandersa. Bombastični milijarder Donald Trump vodi u utrci za republikanskog kandidata, dok za njim slijedi podstrekač senator Ted Cruz iz Teksasa, senator Marco Rubio, talentirani mainstream konzervativac s Floride te zatim slijede popularni guverner iz Ohija John Kasich i neurokirurg Ben Carson. Američke ovisnike o medijima i politici iscrpljuju različite mogućnosti. Može li Rubio okupiti široku koaliciju ili hoće li Trump dobiti nominaciju republikanske stranke? Bi li Trumpova nominacija pomogla Hillary Clinton da pobijedi na općim izborima?

Opasne Trumpove ideje
Brojni se republikanci zapravo pribojavaju nadmetanja Trumpa i Hillary Clinton. Uslijed tolike neizvjesnosti, postoji nekoliko smjerova kojima bi politika SAD-a mogla krenuti tijekom sljedećih godina. Američke glasače osobito zabrinjavaju gospodarska pitanja, kojima će se vodeći kandidati pozabaviti na vrlo različite načine. Vezano uz trgovinu, Trumpove su ideje opasne i one bi poništile desetljeća blagotvornog američkog dvopartijskog vodstva u liberalizaciji trgovine, s ogromnim pristojbama na uvoz, primjerice iz Kine i Meksika. Ostali republikanski kandidati jedva da i raspravljaju o toj temi. Što se tiče demokrata, Sanders se obrušava na slobodnu trgovinu.

Hillary Clinton mijenja stajališta po tom pitanju: ona se trenutno suprotstavlja naftovodu Keystone XL u Kanadi i transpacifičkom partnerstvu, koje je promicala u vrijeme dok je bila državna tajnica.  Rizik od trgovinskog rata je nizak, ali trenutno je u porastu. Hillary Clinton se također približila Sandersovom stajalištu vezano uz reformu financijskog sustava, dok su njegovi napadi na nju uslijed prihvaćanja velikih donacija i naknada za držanje govora s Wall Streeta očito izazvali reakciju među mladim glasačima. Sučeljavanje s baukom velikih banaka u središtu je Sandersove kampanje; Hillary Clinton trenutno djelomično odražava njegove populističke antibankarske stavove. Demokrati favoriziraju labavu monetarnu politiku, niske kamatne stope i deprecirani dolar. Republikanci se također protive sanacijama, ali brinu po pitanju suviše labave monetarne politike i suviše velike diskrecijske ovlasti američkih Federalnih rezervi osim u slučajevima stvarnih izvanrednih stanja.

Povratak Obaminog zakona
Takve će razlike imati dalekosežne posljedice. Imenovanjem novog predsjednika Feda te eventualno ostalih guvernera Feda, sljedeći predsjednik imat će neizravni utjecaj na kamatne stope, devizni tečaj i globalna financijska tržišta. Ako porastu inflacijski pritisci – što nije vjerojatno u skoroj budućnosti, ali je moguće kad globalno gospodarstvo osnaži – reakcija Feda bit će ključna odrednica gospodarske stabilnosti. Kandidati se također značajno razlikuju po svojim planovima vezanim uz poreze i potrošnju – te time i po svojim prijedlozima vezanim uz deficit i servisiranje duga. Sanders predlaže oko 18 trilijuna dolara dodatne potrošnje tijekom nadolazećeg desetljeća u cilju pokrivanja sustava zdravstvene zaštite koji financira jedan fond, infrastrukturnih ulaganja i "slobodnog" obrazovanja na državnim fakultetima.

Tijekom tog razdoblja on bi nametnuo povećanje poreza u iznosu od 6,5 trilijuna dolara, što bi uglavnom zahvatilo "imućne". Poanta je u tome da demokrati smatraju "imućnima" ljude čiji godišnji dohodak kućanstva premašuje 250.000 dolara – što je početna plaća pravničkog para na njihovom prvom poslu. Deficit u iznosu 11,5 trilijuna dolara trebalo bi naposljetku pokriti ogromnim porastom poreza u budućnosti. Hillary Clinton ima slične prioritete po pitanju poreza i potrošnje, iako uz manje iznose.  Republikanci žele sniziti stope osobnog poreza i proširiti poreznu osnovicu. Oni bi snizili američku stopu korporativnog poreza i doveli ju na daleko konkurentniju razinu. Neki predlažu zamjenu trenutnih osobnih i korporativnih poreza na dohodak s proporcionalnim porezom na potrošnju.

Republikanci bi usporili porast potrošnje na većini područja, dok bi istovremeno povećali potrošnju za obranu. Dok Trump predlaže prekomjernih 10 trilijuna dolara rezanja poreza, Cruz oko 9 trilijuna dolara, Rubio i Kasich ponudili su ekonomičnije i aritmetički prihvatljive fiskalne planove. Empirički dokazi ukazuju da je vjerojatnije da će rast prije potaknuti smanjenje poreza nego povećanje potrošnje te da je vjerojatnije da će smanjenje potrošnje učinkovitije konsolidirati proračun nego povećanje poreza. Republikanci i demokrati znatno se razlikuju po pitanju reformi obveznih izdataka koji vrtoglavo rastu, a čije nefinancirane obveze nekoliko puta premašuju nacionalni dug.

Republikanci – izuzev Trumpa, koji odbija "rezove" socijalnog osiguranja – postepeno bi usporili rast, dok demokrati predlažu povećanje prednosti socijalnog osiguranja. Sljedeći vođa slobodnog svijeta trebao bi znati da kad brod počne puštati, prvi prioritet je začepiti pukotinu, a ne otvarati nove pukotine. Sve u svemu, politike koje predlažu Sanders i Hillary Clinton približili bi SAD europskom stilu države socijalnog blagostanja. Međutim, kako ističu republikanci, životni standard u Zapadnoj Europi u prosjeku je 30% niži od onoga u SAD-u; Europa je također suočena s usporenim rastom, većom nezaposlenošću i rastućim socijalnim tenzijama. Stoga republikanski kandidati žele vratiti porez koji je uveo predsjednik Obama i povećanje potrošnje, provesti skupu zdravstvenu reformu i produžiti regulatorni domet. 

© Project Syndicate, 2016.