Ministar zdravlja Rajko Ostojić naumio je 13. po redu sanaciju hrvatskih bolnica provesti po novom modelu koji ga može proslaviti, ali i diskreditirati kao ministra i zdravstvenog menadžera. U političkom smislu, doduše, taj će mu potez sasvim sigurno osigurati bodove, a SDP-u prevlast u važnom dijelu javnog sektora, što treba imati na umu prilikom praćenja tijeka sanacije i njezinih rezultata.

Naime, Zakon o sanaciji javnih ustanova (čitaj: bolnica) omogućuje sanaciju dugova iz državnog proračuna, no uz uvjet da se osnivači, županije i gradovi, odreknu svojih osnivačkih prava u vrijeme sanacije te dvije godine nakon njena dovršetka. Tko ne može platiti dugove, a to je većina osnivača, predat će svoje bolnice državi, odnosno Ministarstvu koje će imenovati sanacijsko vijeće i upravitelja, otpuštati i zapošljavati koga hoće, ukidati odjele, uvoditi nove… Dakako, proklamirani cilj je restrukturiranje poslovanja kako bi se zaustavilo stvaranje dodatnih milijunskih dugova. No, kako su na čelu bolnica upravna vijeća i ravnatelji koje postavlja lokalna politika, jasno je da će većina bolnica jednim potezom doći pod okrilje vladajuće koalicije (odnosno Ostojićeva SDP-a), neovisno o rezultatima skorašnjih lokalnih izbora. U Zakonu, naime, nema ni riječi o tome da će se sanacijska uprava kadrovirati putem javnih natječaja. Ima smisla da onaj tko daje novce za sananciju preuzima odgovornost. Međutim, nije jasno kako Ostojić u ovakvim okolnostima misli iz proračuna za 2013. dobiti više od pet milijardi kuna za sanaciju. Stoga bi osnivači prilikom odricanja od svojih vlasničkih prava trebali zatražiti jamstvo države da će njihove bolnice zaista vidjeti novac koji piše na papiru.