Entuzijazam s kojim su hrvatska Vlada i HNB prezentirali "Strategiju uvođenja eura u Hrvatskoj", kao i mnogobrojne okolnosti u kojima se danas nalazi Hrvatska neodoljivo podsjećaju na donošenje odluke o kandidaturi Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji i početak pregovora.

Budući da su se danas nakon više od četiri godine članstva Hrvatske u EU počeli pokazivati i neki pozitivni rezultati, moglo bi biti korisno podsjetiti na povijest hrvatskih poregovora s EU i pokušaja prilagodbi standardima u novom okruženju, jer u tome leže ne samo uzroci nekih neispunjenih očekivanja nego i moguće pouke za naš put prema euru. Najčešći argumenti na samom početku pregovora za optimizam u lakoći završavanja pregovora i brzini ulaska u članstvo EU bili su poduprti uglavnom povijesnim, kulturološkim, geografskim i vjerskim razlozima. 

Do cilja bez preduvjeta
Međutim, pregovori su se vrlo malo bavili tim aspektima, a na regulatornim, institucionalnim, gospodarskim i drugim težim temama imali smo vrlo teške ispite i prolazili smo ih uz ocjene u Izvješćima o napretku, poput: ostvaren je ograničeni napredak, ili ostvaren je određeni napredak, što bi se prevedeno moglo tumačiti kao slaba dvojka. U srazu visoke samouvjerenosti političkih vodstava, koja su uvjeravala u sigurno članstvo već u 2009. godini i izuzetno slabih rezultata u prilagodbama, članstvo smo dočekali tek 2013. i to nespremni, što su najavljivali već i zabrinjavajući rezultati dugih pregovora pa i korištenja pretpristupnih fondova.

Slična vrsta optimizma danas se podgrijava najavom uvođenja eura već do 2022. godine. Slični su i načini argumentacije u kojima je više vidljivo objašnjavanje forme, a zamagljivanje sadržaja, apsolutna usmjerenost prema brzom dosizanju cilja, a zanemarivanje ostvarivanja preduvjeta za to.  Činjenica da je Hrvatska bila srednjoeuropska zemlja i zato oduvijek dio Europe nije nam pomogla da materijaliziramo teško osvojeno članstvo u EU kao što se prije toga nismo znali okoristiti ni pozitivnim efektima članstva u NATO-u.

Zato je danas jednako opasno temeljiti uvođenje eura samo na makroekonomskim pokazateljima poput dugogodišnje stabilnosti cijena i tečaja i postignutog napretka u fiskalnoj prilagodbi. Štoviše, čak i svaki pokušaj ulaska u tečajni mehanizam ERM II prije nego se kvalitetno i sveobuhvatno ne provedu najvažnije strukturne reforme koje je programski najavila čak i Vlada, polučit će slične učinke poput onih od članstva u EU, samo sa moguće još opasnijim posljedicama. 

Uporno zatvaranje očiju 
Iako ne postoji zakonska obveza, odgovorna vlada bi prepustila odluku o ovom važnom pitanju referendumskoj provjeri, ali s pitanjem: "Jesmo li uspjeli provesti reforme i unaprijediti uvjete poslovanja gospodarstva i života građana?"

Uporno zatvaranje očiju pred ključnim gospodarskim i društvenim problemima vidljivim u niskoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, slabim uvjetima za privlačenje investicija, izostanku suvisle strategije poticanja razvoja i inovacija, može nas voditi samo u još veće zaostajanje za usporedivim zemljama, što opetovana vrlo zorno pokazuje nazadovanje u najnovijem godišnjem izvješću Svjetske banke o regulativi poslovanja po kojem je Hrvatska sa 39. mjesta pala na 43. među ukupno 190 zemalja svijeta.  Lista na kojoj su nas pretekle Makedonija, Slovenija i Srbija trebala bi biti ozbiljno upozorenje onima koji donose političke odluke da je krajnje vijeme da se fokus s brige o stabilnosti cijena i tečaja usmjeri na radikalne promjene koje nas mogu dovesti i do uvođenja eura.