Dugoročan pad kamatnih stopa, a time i prinosa na obveznice započeo je eskalacijom krize 2007. godine.

U razdoblju koje je uslijedilo najveće svjetske centralne banke započele su drastično spuštanje kamatnih stopa. Američki Fed je krajem 2007. započeo snižavanje kamata s razine od 5,25 posto te su u razdoblju od godinu dana one spuštene na 0,25 posto gdje se nalaze sve do danas. ECB je svoje referentne stope krajem 2008. godine krenuo spuštati s razine od 4,25 posto, da bi krajem prošle godine stope došle do trenutne razine od 0,05 posto. Osim spuštanja kamatnih stopa centralne banke već godinama otkupljuju državne i hipotekarne obveznice što je dovelo do visokog rasta bilanci centralnih banaka.

Primjerice, bilanca američkog Feda početkom 2007. godine iznosila je 700 milijardi, a danas iznosi čak 4,5 bilijuna dolara. Pri čemu se od tih 4,5 bilijuna čak 1,7 bilijuna nalazi u hipotekarnim obveznicama. Bilanca ECB-a je pak početkom 2007. godine iznosila 1,2 bilijuna, a narasla je na trenutnih 2,7 bilijuna. Slična kretanja možemo vidjeti i po ostalim velikim centralnim bankama, a kombinacija niskih kamatnih stopa i otkupa obveznica dovela je do velikih viškova sredstava na svjetskih financijskim tržištima koji su se najvećim dijelom slijevali natrag u obveznice.

Potencijalni gubici
Posljednjih osam godina vidjeli smo rekordno jačanje instrumenata s fiksnim prinosom, što je s dovelo do toga da oni trenutno daju povijesno niske prinose. Kada trenutne kamate usporedimo s povijesnim kretanjima dolazimo do zaključka da su trenutni prinosi daleko ispod svih povijesnih razina. Primjerice, prosječan prinos na dvogodišnje njemačke obveznice u posljednjih dvadeset godina iznosio je 2,50 posto, a u ovom trenutku investitori na ovim obveznicama ostvaruju godišnji gubitak od 0,34 posto.

Prinos na američke dvogodišnje obveznice u posljednjih dvadeset godina u prosjeku je iznosio 2,90 posto, a u ovom trenutku iznosi svega 0,63 posto. Kada promatramo obveznice država članica Europske unije denominirane u eurima s dospijećem od dvije godine možemo vidjeti da od 27 država članica koje imaju obveznice (Estonija ih nema) njih 18 pruža prinos koji je negativan ili oko nule, dok ih 9 daje pozitivan prinos. Drugim riječima, na 18 od 27 državnih obveznica investitori gube novac ili su u najboljem slučaju na nuli. Hrvatske obveznice daju prinos jednak ciparskim, a jedina država u EU koja plaća veću cijenu zaduživanja od nas je Grčka čije dvogodišnje obveznice daju prinos od 8 posto.

Hrvatske obveznice koje dospijevaju za dvije i pol godine pružaju prinos od oko 2,05 posto, dok su prema zadnjem izvještaju HNB-a kamatne stope kreditnih institucija za nove depozite na rokove od jedne do dvije godine u prosjeku iznosile 1,99 posto. Kada usporedimo obveznice i depozite, u ovom trenutku obveznice mogu biti isplativije jedino ako se nastavi daljnji rast njihovih cijena što je s ovih razina vrlo malo vjerojatno, dok s druge strane investiranje na rekordnim razinama nosi popriličan rizik u slučaju rasta kamatnih stopa. Kod prethodno navedene hrvatske obveznice za svaki porast kamata od 1 posto investitor bi na cijeni izgubio oko 3 posto, stoga kod investiranja treba ukalkulirati i potencijalne gubitke u slučaju rasta kamata s povijesno niskih razina.

Nerealna razina cijena
Ovakva situacija u kojoj se "lovi" i najmanji prinos dovela je do toga da su se investitori okrenuli državama manjeg kreditnog rejtinga kao što je Hrvatska, a posljedično tome Hrvatska se u ovom trenutku zadužuje po rekordno niskim kamatama. Iz čega proizlazi da niske cijene zaduživanja nisu rezultat naših sposobnosti nego produkt eksternih faktora koji su već godinama prisutni u našem okruženju. Realnost je da se unutar EU-a nakon Grčke zajedno s Ciprom vodimo kao druga najrizičnija nacija za pozajmljivanje novca.

Ekspanzivna monetarna politika centralnih banaka uključujući i hrvatski HNB uzrokovala je masovno prelijevanje sredstava na tržište obveznica, a odličan primjer su hrvatski obveznički fondovi koji su u prvih devet ovogodišnjih mjeseci po uplatama narasli visokih 44 posto. Odnosno, na početku godine imovina obvezničkih fondova iznosila je 920 milijuna kuna, a neto uplate su do kraja rujna iznosile čak 405 milijuna.Kada u ovom trenutku promatramo obveznice s aspekta investiranja očito je da se novac u ovu investicijsku klasu slijevao godinama te su cijene sukladno tome narasle na nerealne razine. S druge strane većina ljudi percipira obveznice kao instrumente s manjim rizikom od primjerice dionica. 

Rizik od gubitka
Međutim, rizik od gubitka je najvećim dijelom povezan s cijenom na kojoj se investicija kupuje, a pošto se trenutno obveznice nalaze na rekordno visokom razinama, onda su sukladno tome i rizici povezani s njima poprilično visoki. Međutim, glavno je pitanje da li je u kratkom roku moguće daljnje jačanje obveznica? To je sigurno moguće, ali i ove razine su u dugom roku neodržive te prizivaju na vrlo vjerojatnu korekciju.