Dobre pojave u pravosuđu uvijek se teže primjete od loših. Pitanje je kad se i povodom čega po pitanju pravosuđa posljednji puta spomenuo pridjev "dobar". Kraj godine obilježili su prigodni skupovi gdje je istaknuto što trebamo mijenjati u gospodrstvu.

Na primjer, u HUP-ovoj godišnjoj analizi u prvih pet prepreka nalaze se nelikvidnost i pravosuđe. Ova dva pitanja inače su se nazivala jednom riječi – predstečaj. Mnoge su diskusije provedene je li predstečaj potreban ili ga treba ukinuti. Nakon dugog rada na na novom Stečajnom zakonu, on je ipak zadržan, ali s potpuno novim pravilima. Taj zakon je u primjeni od 1. rujna 2015. i sada ga je moguće usporediti s prethodnim. Za usporedbu se najbolje poslužiti egzaktnom statistikom, a ne percepcijom. U pokušaju da usporedim posljednja tri mjeseca starog zakona i prva tri mjeseca novog, naišao sam na tehničku prepreku.

Stečaj nije brisanje 
Zbog količine, nije bilo smisleno na javnom pregledniku Fine prebrojati sve dužnike koji su posegnuli za predstečajem u ta tri mjeseca. Bilo je dovoljno prebrojati posljednjih deset dana starog Stečajnog zakona i usporediti s prva tri mjeseca novog zakona da bi se dobio zanimljiv rezultat. Rezultat je 114 prema 3. Čak su i usred kolovoza naši dužnici imali motiva hvatati posljednje vagone starog zakona. Samo dvije stvari mogu biti razlog za takav rezultat. Ili se gospodarstvo iznenada snažno oporavilo ili je novi zakon zatvorio vrata kolonama dužnika koji su ležerno šetali kroz njega. Naravno, da nije došlo do naglog oporavka.

Cilj je postignut, sada prije stečaja vrata za kvalitetne dužnike nisu zatvorena, ali za one druge jesu. Što više otvorene su i nove opcije oporavka kroz stečaj. Niti stečaj ne mora više biti isključivo rasprodaja i brisanje. Biti dužnik ne mora biti problem, ako je riječ o dobrom dužniku, onome kojem vjerovnici vjeruju. Kažu da i riječ vjerovnik dolazi od vjerovati. Donedavno je nažalost bilo dovoljno da dužnik vjeruje sam sebi, da bi dobio zakonsku protekciju. Niti likvidacijski stečajevi neće više trajati dugi niz godina, bez vizije kad i koliko bi moglo biti namireno. Možda ćemo se čak iznenaditi brzinom oko prodaje nekretnina, zbog više razloga. Možda će nekima to biti i prebrzo, kako bilo, prije će ih se ponovno staviti u funkciju.

Trajno blokirani već polako prolaze stečajni filter.  Dakle, ipak je bilo moguće postići red sa onima koji su pali u probleme nelikvidnosti. Je li time pravosuđe dalo potreban oslonac gospodarstvu? Ipak ne, predstečaj i stečaj su završne sudske faze gdje se očekuje brzina, transparentnost i uvažavanje zajedničkih interesa. U toj posljednjoj fazi pojedinačni interesi trebaju "stjecati" u jedan tijek, kao što nam to ukazuje i njemački uzor (stečaj – njem. konkurs) jedan smjer. Međutim, pravosuđe treba djelovati preventivno. Mi još nismo osigurali brzu i fer individualnu zaštitu. Što može planirati gospodarstvenik sa svojim pravom u sporu, ako niti u nekoliko godina ne može procijeniti kad će njegov spor biti gotov. Ima li motiva predati svoj problem sudu ili će to činiti samo u krajnjoj situaciji bez izlaza? Jesmo li ikada proučili što generira sudske postupke? Jesu li to doista pravni sporovi? 

Kako skratiti sporove?
Dopis pod nazivom "opomena pred sud" u svakom razvijenom sustavu rješava većinu problema. Zna se da će inače netko treći riješiti problem i to brzo. Kod nas se opomene pred sud još uvijek odvajaju u prijemnoj pošti zajedno sa katalozima i reklamama. Teško se bojati odluke koja godinama neće doći. Jesu li moguća sudska rješenja u kratkom točno određenom roku? Može li se npr. jamčiti točan rok sudske presude na točno određeni dan?

Prve ideje u tom smjeru već su stručno izložene među pravnicima (ali i npr. građevinarima).  Ne treba mnogo znanja da se zaključi koliko bi to nadalje značilo npr. osiguravajućim društvima, ali i oštećenicima s druge strane. Sindikati i poslodavci bi također trebali imati interesa za kratke sporove za točno određeni rok. Sada treba prionuti ugradnji takvih pravila u sustav. Svaka tehnologija napreduje, pa tako i pravo sprema svoja tehnološke novine. Sve će biti na izbor, kao i kod drugih novih tehnoloških rješenja. Zanimljivo će pri tome biti što takva rješenja dolaze iz odvjetničke struke, od onih za koje smo smatrali da odugovlaće rješenja problema. Poduzetnici sve manje poduzimaju jer su uvjeti nesigurni.

Individualna zaštita
Pod opći pojam "uvjeti" u pravilu se smatra  propisi i institucije koje ih provode. Tako dolazimo do obrnutog procesa i željenog rezultata iz potpuno pogrešnog razloga. Smanjili smo broj sporova (ne i vrijeme trajanja, kao što bi bilo logično), jer smo navikli korisnike da od našeg servisa često nema koristi. Vrlo nesigurana cesta na kraju postane statistički sigurna, jer je svi izbjegavaju. Na kraju, zaključimo sami koliko bi bilo manje predstečajeva i stečajeva kad bi imali bolju individualnu zaštitu. Što je poduzetnicima dobro, a što loše, danas se svakako mjeri i vremenskim kriterijem.