Od njegove obiteljske kuće do ulaza u Đakovo udaljenost iznosi pet kilometara i na tom pravcu više nema nijednog susjeda.

Razočarani ovdašnjim stanjem iselili su s obiteljima u neku od zapadnoeuropskih zemalja, s gorčinom u glasu iznosi poražavajuće detalje o depopulaciji ruralnih prostora (ne samo) Slavonije poljoprivredni veteran Antun Laslo. Sve više je, kaže, lokota na pustim gospodarstvima. U Laslovoj kratkoj jadikovki, najblaže rečeno, zgusnuta je sva esencija o kontinuiranim nesmotrenim potezima svih dosadašnjih Vlada RH nakon proglašenja državne neovisnosti. Poljoprivredu, zapravo, ukupnu proizvodnju hrane, nisu prepoznale kao jednu od ključnih gospodarskih grana.

 Onako kako su to uspješno odradile ne samo starije članice Europske unije nego i najveći broj država primljenih u članstvo kroz posljednja dva kruga proširenja.  Hoćemo li u tom nataloženom, neodgovornom postupanju politike ostati i bez većeg dijela sredstava iz omotnice europskih ruralnih potpora vezanih uz 2014. godinu?  Naime, zbog poteza o kojima bi se možda trebalo očitovati i državno odvjetništvo, od rasploživih više od 300 milijuna eura namijenjenih razvoju ruralnih područja do sada je korisnicima za njihove investicijske projekte isplaćeno manje od 10 milijuna eura iako je prvi natječaj zatvoren još u travnju 2015.

Odgovorna zemljišna politika, kako s državnim tako i privatnim hektarima, stimulativna porezna politika i povoljni krediti uporište su za kvalitetan razvoj agrara, a toga kod nas nije bilo kroz minula dva i pol desetljeća. Državno zemljište odlazilo je u zakup ili vlasništvo po ne baš transparentnom modelu, odlukama su mahom kumovale bliske veze s politikom ili birokracijom. Visoki PDV u startu je rušio konkurentnost u odnosu na uvoz, a skupe kamate mnoga su gospodarstva poslale u bankrot. 

Farsa s natječajima    
Najbogatija državnim zemljištem je Ličko-senjska županija, no od raspoloživih 114 tisuća hektara koristi se tek oko devet tisuća. Ili, lokalno stanovništvo u dolini Neretve podiglo je plantaže mandarina uz privremene potvrde o zakupu na 10 godina. Taj rok curi za mjesec dana, Neretljani ne znaju što im je dogodine činiti, uspavana administracija zaboravila je izgleda na svoju obvezu. Posebna farsa bili su natječaji na kojima su fikus tvrtke na 50 godina za sitniš dobile državne hektare koji im donose višestruko izdašnije potpore. U zakup su uzimale čak i adrese radi registracije tvrtki, domicilna gospodarstva ostala su praznih ruku premda su i po tri generacije aktivne u agraru.

Prošlotjedno unakrsno pripetavanje unutar vladajućih struktura oko novih (među)stopa PDV-a opet je otvorilo dvojbe. Proizvodnja hrane nije sektor koji se može zadovoljiti kompromisnim rješenjima, za strateške odluke traži puni konsenzus svih političkih opcija, neovisno jesu li vlast ili oporba. Dizanje pa spuštanje pojedinih stopa samo je potvrdilo plitki populizam, ceh će opet platiti porezni obveznici. Mlijeko i kruh zapravo su 'smokvin list' političarima koji i dalje ne žive život prosječnog Hrvata, bilo umirovljenika ili radnika. Meso peradi, govedina, konzumna jaja, te mliječne i mesne prerađevine asortiman je gdje je trebalo rezati PDV.

Poticaj uvozu
S druge strane povećanje PDV-a na šećer pokosit će dio prehrambene industrije, a odluka da se i za male destilerije iz svih članica EU prepolovi sadašnja trošarina (5300 kn/hl) otvara vrata još većem uvozu.  Umjesto da ciljanom zaštitom potaknemo snažniju proizvodnju zaštićenih autohtonih alkoholnih pića s nacionalne liste prihvaćene i od EU, po modelu koji već provodi Grčka, dojam je da su zakonodavca angažirali uvozni lobiji. Agrarna banka s povoljnijim kamatama posebna je tema o kojoj se mogu ispisati stotine stranica. Hoće li to predizborno obećanje i zaživjeti moglo bi se znati u proljeće.