Godine 1983. američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade Wassily Leontief iznio je svoje predviđanje koje se tada smatralo zapanjujućim.

Rekao je da će strojevi vjerojatno zamijeniti ljudski rad na sličan način na koji je traktor zamijenio konja. Danas, s oko 200 milijuna nezaposlenih diljem svijeta – 30 milijuna više nego 2008. – njegove riječi ne doimaju se toliko neobičnim kao u ono vrijeme. Doista, nesumnjivo je da tehnologija upravo sudjeluje u preoblikovanju globalnog tržišta radne snage. Nesumnjivo predviđanja poput Leontiefovih s pravom doprinose skepticizmu brojnih ekonomista. Kroz povijest povećanja produktivnosti rijetko su uništavala radna mjesta.

Svakog puta kad su strojevi doveli do povećanja učinkovitosti (uključujući vrijeme kad su traktori zamijenili konje), stara radna mjesta su nestajala, ali su otvarana nova. Nadalje, ekonomisti su vješti s brojevima i recentni podaci pokazuju usporavanje – a ne ubrzanje – produktivnosti. Kad se radi o stvarnom broju raspoloživih radnih mjesta postoje razlozi za preispitivanje tmurnih predviđanja katastrofičara. Međutim, ima također razloga zbog kojih smatramo da se priroda rada mijenja.

Ponajprije, kao što je primijetio ekonomist na MIT-u David Autor, napredak u automatizaciji rada mijenja neke poslove više od ostalih. Radnike koji su zaduženi za rutinske zadatke poput obrade podataka znatno vjerojatnije zamijenit će strojevi; ali oni koji se bave kreativnijim poduhvatima vjerojatno će iskusiti povećanje produktivnosti. Istovremeno, posao radnika koji pružaju rutinske usluge osobama možda se uopće neće promijeniti. Drugim riječima, roboti bi mogli lišiti posla računovođe, potaknuti produktivnost kirurga i istovremeno se uopće ne odraziti na posao frizera. 

Rasčlanjivanje srednje klase
Prevrati koji proizlaze iz toga u strukturi radne snage mogu biti jednako važni kao stvaran broj poslova koji je time obuhvaćen. Ekonomisti nazivaju najvjerojatniji ishod ovog fenomena "polarizacijom zapošljavanja". Automatizacija otvara uslužne poslove na donjem kraju platne ljestvice i podiže količinu i isplativost poslova na njenom gornjem kraju. Međutim, sredina tržišta rada postaje ispražnjena. Takva vrsta polarizacije događa se u Sjedinjenim Američkim Državama već desetljećima, ali događa se i u Europi – sa znatnim posljedicama za društvo.

Od kraja Drugog svjetskog rata srednja klasa bila je okosnica demokracije, građanskog angažmana i stabilnosti; oni koji nisu pripadali srednjoj klasi mogli su realno težiti da joj se pridruže ili čak vjerovati da joj pripadaju, kad to i nije bio slučaj. Uslijed promjena na tržištu rada koje rasčlanjuju srednju klasu, moglo bi se pojaviti novo klasno rivalstvo (ako se to već nije dogodilo). Povrh promjena nastalih uslijed automatizacije, tržište rada preobražavaju digitalne platforme poput Ubera koje olakšavaju razmjenu između potrošača i pojedinih isporučitelja usluga. Klijent koji nazove vozača Ubera ne kupuje samo jednu, već dvije usluge: jednu od tvrtke (povezanost s vozačem čija kvaliteta je zajamčena ocjenom klijenata) i drugu od vozača (prijevoz od jedne lokacije do druge).

Preferiraju startup tvrtke 
Uber i ostale digitalne platforme redefiniraju interakciju između potrošača, radnika i poslodavaca. One također smatraju proslavljenu tvrtku industrijskog doba – temeljnu instituciju koja omogućava specijalizaciju i štedi na troškovima transakcija – tehnološkim viškom.Za razliku od takve tvrtke, odnos tvrtke Uber s njenim vozačima ne temelji se na tradicionalnom ugovoru o radu. Umjesto toga, softver te tvrtke ima ulogu posrednika između vozača i potrošača u zamjenu za naknadu. Ova naizgled mala promjena mogla bi imati dalekosežne posljedice. Umjesto reguliranja ugovorom, vrijednost rada podvrgnuta je istim tržišnim silama koje djeluju na bilo koji drugi artikl, jer cijene usluga variraju ovisno o ponudi i potražnji.

Radna snaga revalorizira ugovorene cijene na tekuće tržišne cijene. Mogle bi također biti spomenute ostale manje disruptivne promjene, poput povećanja razine ljudskog kapitala. Rastući broj mladih diplomanata izbjegava naizgled privlačne poslove u značajnim tvrtkama, preferirajući znatno nižu zaradu kod startupova ili u kreativnim industrijama. Dok se to djelomično može objasniti privlačnošću odgovarajućeg životnog stila, to također može biti i način za povećanje njihovog ukupnog životnog dohotka. Umjesto da iznajmljuju svoj sklop vještina i kompetencija za unaprijed određenu cijenu, ti mladi diplomanti preferiraju maksimizirati protok životnog dohotka kojeg mogu dobiti iz svog ljudskog kapitala.

Takvo ponašanje još jednom potkopava ugovor o radu kao temeljnu socijalnu instituciju i čini suboptimalnim brojna obilježja povezana s njim, poput oporezivanja godišnjeg dohotka. Bez obzira na naše mišljenje o novom uređenju, vjerojatno ga ne možemo zaustaviti. Neki bi mogli pasti u iskušenje da mu se odupru – primjer toga su nedavni sukobi između vozača taksija i vozača tvrtke Uber i parnični postupci protiv te tvrtke u brojnim zemljama. Sustav Ubera može biti nepošten prema postojećem zakonodavnom okviru, ali taj okvir će se naposljetku promijeniti. Transformirajući učinak tehnologije će se naposljetku ipak osjetiti.

Nove institucije 
Umjesto pokušavanja zaustavljanja nezaustavljivog, trebali bismo razmišljati o tome kako staviti tu novu realnost u službu naših vrijednosti i blagostanja. Povrh preispitivanja institucija i praksi utemeljenih na tradicionalnim ugovorima o radu – poput doprinosa za socijalno osiguranje – morat ćemo početi s osmišljavanjem novih institucija koje usmjeravaju te preobrazbe utemeljene na tehnologiji prema našoj kolektivnoj dobrobiti. Naposljetku, okosnicu budućih društava neće sačinjavati roboti ili digitalne platforme već njihovi građani. 

© Project Syndicate, 2014.