U redu, nikada nije kasno za promjenu mišljenja ili da čovjek prizna ako je bio u krivu. Potvrda za tu tezu na hrvatskoj javnoj sceni ima koliko god čovjek poželi. Međutim, u doba recesije i velikih problema u kojima se nalazi gospodarstvo malo biti protiv, a malo za zamrzavanje plaća nije samo krajnje neozbiljno nego i jako opasno.

Tako je Vilim Ribić, čelnik Matice hrvatskih sindikata, odjedanput promijenio mišljenje i izjavio kako on nikada nije ni bio za zamrzavanje plaća, nego “pazi vraga” sindikati nisu mogli postići jedinstven stav. I tako on kao čelnik jednog od većih i jačih sindikata na sceni nije mogao nekoliko malih sindikalnih podružnica, poput onih iz medicine, uvjeriti kako je zamrzavanje plaća dobra ideja. Tu ga je preveslala i Vlada koja je tražila to jedinstvo sindikata pa je on ispao loš dečko, a zapravo je slika potpuno drukčija. U ovoj zemlji postoji puno loših “medijskih spinova” i mnoštvo primjera kada nije trebalo ili se prerano istupalo, ali ovaj korak Vilima Ribića zasigurno ulazi u anale. Nakon svih prijetnji općim štrajkom i naglašavanja kako ne postoji ni zakonska osnova da se krši kolektivni ugovor u javnim službama, čelnik Matice hrvatskih sindikata promijenio je mišljenje i svalio krivnju na sve druge. Još je skupio i hrabrosti da upozori Vladu kako je potrebno zatvoriti i druge rupe u proračunu kroz koje curi velika količina novca te zahtijevati nadoknadu zamrznutih plaća čim država izađe iz recesije. Kao da do sada Vlada nije obećavala nadoknadu čim budu bolja vremena, a svi od poslodavaca i gospodarstvenika preko političke oporbe upozorili kako mjesta za rezanje proračuna ima i na drugim stavkama osim plaća. Na opću sramotu sindikalne scene Ribić je još indirektno poručio kako je jedinstvo među sindikatima nemoguće. Pa se postavlja pitanje trebaju li se onda svi članovi sindikata zapitati za koga se njihovi vođe bore ako nisu u stanju usuglasiti svoje stavove, a trebali bi se brinuti o radnicima, što nekako i jest jedinstveni stav – dobrobit radnika? Ali čini se da naši sindikati na dobrobit svojih članova gledaju različito i parcijalno, dokazujući tako još jedanput dobru staru tezu – podijeli pa vladaj. A uz predstavnike sindikata tipa Ribića i nije tako teško vladati. Malo su za, a malo protiv, bitno da se informacija okreće.